Sons of Denmark (2019) - 4/10
Danski triler smješten u blisku budućnost u kojoj imigranti predstavljaju toliki problem zemlji da ultradesničar vodi u izborima. Čitav scenarij se svodi na "imigranti dobri, desničari zli" retoriku koja užasno živcira nakon nekog vremena, a ono što malo izvlači film su stvarno dobri vizuali i gluma, što je tipično za dansku kinematografiju ali se ovdje ipak radi o prvijencu. Da se gledaju samo tehnikalije film bi bio više nego dobar, no limitirana perspektiva i generična priča srozavaju ga ispod prosjeka.
The Hater (2020) - 6/10
Nastavak filma Suicide Room iz 2011., no ne bi se odmah reklo s obzirom da su tek tanko povezani. Uglavnom, u ovom slučaju imamo mladića sa psihopatskim sklonostima koji se upusti u online kampanje ocrnjivanja ljudi po nalogu, nešto što će izmanipulirati do mile volje u vlastitu korist. Kliše radnja o genijalcu psihopatu koji je 10 koraka ispred svih, ali izvedena fluidno i relativno uvjerljivo s obzirom na brojne manje i veće nelogičnosti. Ključ je vjerojatno u dinamičnom tempu koji ne da da puno mislite o određenim scenama koje ne drže vodu. Nije ni blizu redateljevog prethodnog filma, Corpus Christi, ali je dosta bolji od Suicide Rooma, iako oba filma imaju prikaze gaminga koji su užasno loše osmišljeni.
Killed My Wife (2019) - 6/10
Korejski triler sa klasičnom premisom čovjeka kojem smjeste za ubojstvo (pogađate) žene. Zapravo, nije jasno je li mu smješteno ili ne, što ostaje misterij do zadnjih 15-ak minuta, no ponekad film malo vara na nepošten način da vas uputi u krivom smjeru. Uglavnom, jedan sasvim OK film koji rijetko kad baš ulovi na gledanje da ne možete oči skinuti s ekrana, ali tko je gledao malo korejskih filmova možda će ga određeni elementi (poput specifičnog humora i načina istrage) više iznenaditi. Dobra produkcija, gluma, jasan i pristupačan storytelling su sve prisutne stavke tu, tako da se film može preporučiti s rezervom.
