Ohoho odgledalo se puno toga pa da krenem…
Hell Dogs (2022) - 5/10
Netflixov yakuza film obećavao je mnoštvo akcije i tenzija unutar kriminalne organizacije, dostavio je to isto ali totalno… bez ukusa? Jako, jako suh, teško probavljiv film unatoč tomu što redatelj Harada već ima iskustva u žanru.
I Wanto to Know Your Parents (2022) - 8/10
Fina korejska drama s dozom misterije. Tinejdžer počini samoubojstvo zbog maltretiranja i u oproštajnom pismu navede imena krivaca, što roditelji istih žele zataškati. Teška tema, više nego solidna izvedba.
God's Crooked Lines (2022) - 7/10
Netflixov triler redatelja Oriola Paula, zaslužnog za megapopularne El cuerpo i Contratiempo. Ovo je još jedan film čvrsto smješten u Paulovoj komfor zoni, dakle često zabavno i intrigantno, ali isto tako površno.
Glass Onion: A Knives Out Mystery (2022) - 5/10
Razočaran. Mlitava misterija koja ne iznenađuje. Da je barem duhovito…
Remember (2015) - 7/10
Pristojan film o starcu s Alzheimerom u potrazi za nacističkim oficirom koji mu je ubio obitelj. Moglo je to čak i bolje, ali individualne scene znaju biti jake (npr. susret s neonacistom koji je ujedno i policajac).
Intolerance (2021) - 8/10
Fina japanska drama Keisukea Yoshide, talentiranog indie redatelja koji miksa žanrove u moćne cjeline. Ovaj je zapravo relativno konvencionalan u tom smislu s obzirom da ne odskače kojekakvim shock taktikama, nego radije posmatra likove s određene distance dok se nose sa velikim promjenama u životu. Jedna scena na početku, doduše, je doista šokantna i neočekivana, no kasnije više nema toga.
I Care a Lot (2020) - 7/10
Zabavan, stiliziran crnohumorni triler sa Rosamund Pike u ulozi najgoreg skrbnika kojeg sam vidio.
Match Point (2005) - 8/10
Vrlo dobra triler-drama Woodyja Allena. Nekoć sam gledao film (ne do kraja) pa odlučio ispraviti nepravdu. I doista, radi se o zajebanoj romansi koja ne gubi fokus kroz čitavo trajanje, a pomaže i odlična gluma.
Kiss Kiss Bang Bang (2005) - 6/10
Nekakva neo-noir komedija na granici parodije. Često zabavno, samo šteta što bira zajebanciju kad bi bolje legla neka sadržajnija scena.
La Ceremonie (1995) - 5/10
Triler koji me premisom podsjetio na Parasite, kao i tematikom bogatih vs siromašnih. Dvije glavne protagonistice spadaju među najantipatičnije likove koje sam dugo vremena vidio na filmu, jedva sam ga odgledao zbog toga.
Klute (1971) - 7/10
Neo-noir kojeg vrijedi pogledati zbog glume i paranoične atmosfere.
Laura (1944) - 7/10
Klasični film noir od kojeg sam očekivao malo više. Previše je igrao na sigurno.
Project Wolf Hunting (2022) - 7/10
Ultranasilni korejski akcijski horor kojeg je očito pisao zaljubljenik u RE serijal. Zabavno i totalno suludo s količinom krvi i brutalnosti, ali posve nezanimljivo s narativne strane.
The Big Sleep (1946) - 7/10
Još jedan klasični noir nakon Laure, ovaj pak ide u drugom smjeru i potpuno zbunjuje masivnim info dumpom u svakom drugom dijalogu. Nose ga karizmatični glumci te nepredvidljivost.
The Constant Gardener (2005) - 7/10
Iza pitomog naslova stoji romantični politički triler u režiji Fernanda Meirellesa, čovjeka zaslužnog za City of God. Ne čudi me da je tako brzo dobio priliku snimiti film na engleskom jeziku, a još manje čudi to što nije na razini kvalitete prvijenca. Svejedno je sasvim dobar te vrijedan gledanja.
Lone Star (1996) - 7/10
Solidna vestern-drama američkog indie redatelja Johna Saylesa. Film koji se bavi misterijom otkrivanja identiteta pronađenog kostura zapravo se jednako toliko, ako ne i više, koncentrira na zajednicu malog teksaškog gradića. Rezultat je film sporog tempa koji učestalo gura priču u drugi plan, no ostaje bogat interesantnim dijalozima i uvidom u živote likova.
