promašen (nepotreban) humor u ozbiljnim scenama, ali niti blizu loš kao u Avengersima 2.
heh, ovo me sjetilo na situaciju kada u stripu (Nevjerojatni Hulk) za istim stolom sjede Banner, Doc Samson i čini mi se Nick Fury, pa Banner krene s vicem: "Zašto se Avengersi uvijek drže zajedno kada hodaju ulicama?" Jer kada su skupa, onda svatko od njih misli da se ljudi smiju onome drugome.
Da, ta ekipa se očito nije mlatila "za ozbiljno". Osim onog na kraju. Što se tiče Spideyja, definitivno je autentičniji onome kako inače pristupa u borbi u stripu. Blaža verzija Deadpoola, ajmo reći.
Btw. pogledao Melancholia- 6/10
Drama s elementima SF-a. Film me ničim nije impresionirao, štoviše gluma Kirsten Dunst odnosno Justine je ciljano režirana da prikaže depresivno stanje osobe i da revoltira gledatelja. Teško je kriviti ikoga ako u prvi mah pomisli da je Justine jednostavno zla i na krivi način odgojena kuja (zbog jasno prikazanih osobina njenih roditelja), ali depresija je ipak ozbiljni poremećaj koji zahtijeva i liječenje (najbolaj je kombinacija lijekova i psihoterapije). Ništa ostalo se posebno u filmu ne izdvaja.