M (1931)
"Just you wait, it won't be long. The man in black will soon be here. With his cleaver's blade so true. He'll make mincemeat out of YOU!"
Baziran na stvarnim ubojstvima u Düsseldorfu 1929. godine, "M" prati Franza Beckera, serijskog ubojicu koji primamljuje djecu kupnjom igračke - a potom ih ubija na najbrutalniji način. Redatelj Fritz Lang u Americi je poznat po svojim noir filmovima, pa tako i ovaj sadrži slične elemente. Opet jedna zanimljivost - Lang je bio poznat po svojem sadističkom ponašanju prema glumcima. Tako je Petera Lorrea (koji ima ulogu ubojice u ovom filmu) znao više puta gurnuti niz stepenice, što mu se sigurno nije svidjelo, a kasnije je zbog toga i odbio jednu ulogu.
Moglo bi se reći da je "M" portret oboljelog društva. Njegovi likovi nisu oku ugodni, prikazani gotovo poput karikatura bez ikakvih vrlina. Takav je i antagonist - debeljuškast, izbuljenih očiju, glatko obrijanog lica koji se pogrbljeno kreće po ulicama grada, a ima "Jekyll i Hyde" narav. U jednoj sceni, možemo čak vidjeti ubojicu kako promatra svoj odraz u ogledalu i izvodi grimase, što u kontektu priče daje naslutiti da on pokušava vidjeti onu zvijer u sebi koju ne može kontrolirati.
"M" je smatran i filmom koji je spojio dva žanra: film o serijskom ubojici i film o istraživanju ubojstva. Perspektiva se tijekom filma izmjenjuje. Ubojica nije misteriozna i nepoznata ličnost nego je prikazan već u početku filma. Policija, ali i svi građani pokušavaju otkriti njegov identitet te ga privesti pravdi, no s druge strane skuplja se grupa bivših razbojnika, nasilnika, džepara i provalnika koji nastoje stvari preuzeti u svoje ruke.
Vijest o ubojstvima izazvala je strku u gradu i svi građani se drže na oprezu te pozorno prate svaki kontakt s djecom na cesti. Ne čudi što to dovodi i do toga da jednom prilikom napadnu nedužnog starca kojega je djevojčica samo nešto priupitala. Starac je gotovo bio rastrgan od histeričnih žena i razjarenih muškaraca. U međuvremenu ubojica slobodno šeće na slobodi i novinama piše o svojem novom ubojstvu. Film ne prikazuje nikakva ubojstva, već se ona samo u dijalozima spominju kao iznimno brutalna, a prva montaža u kojoj vidimo majku kako gleda niz stubište, očekujući svoju kći, kojoj se na cesti obraća nepoznati lik i kupuje balon te potom taj isti balon leti nebom, daje naslutiti ono najgore.
Tehnički, film je fantastičan, snimateljske i montažne tehnike su neke od najboljih i najkreativnijih koje sam imao prilike doživjeti. Prolazak kamere kroz prozor, lagano približavanje liku tijekom ponavljanja ključne riječi i montažni rez između sastanka policije i sastanka kriminalaca koji prikazuje njihove sličnosti putem kadriranja i pokreta glumaca samo su neke od njih.
Jedna od najspektakularnijih scena je zadnji monolog ubojice. On uzviče " Ne mogu si pomoći! Nemam kontrolu nad ovim zlom koje je u meni!". Film gledatelje na traži da suosjećaju s njim, već da ga samo razumiju. Zanimljiva stvar, a sigurno i jedna od poruka filma jest kako svi ostali ljudi koji mogu razlučiti između dobrog i lošeg, u trenutku kada imaju mogućnost odlučiti o sudbini čovjeka (poput onoga nedužnoga starca), vođeni su onom istom kompulzivnom silom za ubijanjem, poput i samog ubojice.
Ocjena: 9/10