darkfenix
Kad već spominješ Marvelove (MCU) filmove, čisto da se osvrnem zašto mi recimo oni nisu problem dok mi je DCEU bio.
Marvel mjenja radnju. Mjenja ono što se događa likovima, ali to su još uvijek ti likovi i karakterizirani su i odglumljeni na način da prenose ono što ih i je napravilo popularnima u startu i zbog čega se o njima snimaju filmovi. I onda mi je zabavno gledat lika kojeg poznajem i kojeg volim u novim avanturama i u situacijama u kojim ga još nisam vidio.
I onda bude neka scena, neko nekog mlati, i onda si mislim "e sad kad dođe taj i taj" i maštam unaprijed kak će protagonist filma odreagirat jer su karakteri prirodni i konzistentni i onda dobijem nešto možda drugačije nego sam očekivao, ali to bude smisleno, a ne "SAVE MARTHA!"
Zbog ovog hvalim i Expanse koji je to majstorski odradio i pokazao da se to može i sa likovima koji nisu nužno poznati ljudima više od pola stoljeća.
DCEU likovi nemaju veze sa likovima iz DC comicsa i ljudi koji su fanovi tih likova ne prepoznaju u tim adaptacijama ništa što su kod tih likova voljeli.
S druge strane, DC pokušava adaptirati radnju iz nekih drugih adaptacija ili direktno iz stripa, ali ta radnja često ispadne prazna ljuštura bez bogatih karaktera tih likova.
I onda gledam radnju koju sam već vidio, nekad i više puta (BvS) sa likovima koje ne poznajem i ne veselim se njihovoj pojavi jer ne znam tko su i reagiraju na apsolutno drugačiji način nego bi ti likovi trebali reagirati.
Svjetla točka u ovom smislu je ZSJL iako je za dobar dio uspjeha tog filma zaslužna činjenica da su neki djelovi preslikani 1:1 sa genijalnog DC Animated Universea.
I to ne navodim kao manu. Odavno pričam da bi ekipa koja radi DC crtiće trebala radit njihove live-action filmove i bili bi vrhunski.
Batman u tom filmu je jako dobar, potencijalno u istom ballparku kao Battinson, ali premalo ga vidimo s obzirom na količinu likova u filmu pa fale dosta bitni aspekti.
Ali u kontekstu u kojem ga vidimo mogu samo dati 👏
Jednostavno me frustrira kad mrcvare likove. I ok, jasno mi je da se nekim ljudima to svidi, ali mislim da je kolektivno totalno iskrivljena percepcija ljudi gdje je MCU opisan kao popcorn flix sa jeftinom zajebancijom i glupom akcijom, a DCEU kao ozbiljni film.
Zašto onda kad gledam jedan Spider-man Homecoming budem više emocionalno investiran u novog Vulturea koji je odrađen i odglumljen perfektno, a kad gledam Man of Steel, ne znam koji lik mi je više dosadan i neuvjerljiv, a zadnja trećina filma je doslovno CGI fest rušenja Metropolisa u apsolutno ridikuloznim razmjerima.
Spider-man koji ima jedan od jednostavnijih origin storya i zapravo čitava premisa mu je dosta jednostavna, u filmovima dobija dubinu i momente koji ga definiraju kao lika i grade naše shvaćanje njegovih osjećaja i akcija.
Batman koji je jedan od najkompleksnijih likova u fikciji uopće, u svakoj live-action adaptaciji bude sveden na priglupog brawlera koji onanira na strah.
I da, pričam čak i o Tim Burtonovoj izvedbi kolko god ju volio. Obožavam i Nolanovu verziju kao ono što ona je a to je "what if" priča kako bi Batman izgledao u stvarnom svijetu.
Ovaj zadnji Batman je prvi koji je uopće odvojio vremena da značajno prikaže Batmana kak spašava ljude. Snyder je pokazao na početku BvSa kak Bruce spašava onu curicu, ali jedina namjena te scene je bila da nahuška Batmana na Supermana i da neku šuplju racionalizaciju iza borbe ta dva lika.
Ono kaj ovaj Batman ne zaboravlja je činjenica da je Batman superheroj, a ne osvetnik iz mraka.
Nemoj shvatit ovo ko svađu, mogu pričat do sutra o ovom i ako ti se da pričat, definitivno mislim 🙂
