Nosferatu the Vampyre (1979) - 7/10
Remake Nosferatua (1922) u režiji Wernera Herzoga i sa njegovim uobičajenim izborom za glavnog glumca, Klausom Kinskim. Nisam mogao ne uspoređivati oba filma dok sam ovaj gledao jer nema puno točaka u kojima se drastično razlikuju (zanemarimo što je stara verzija nijemi film), samo što originalu ipak ide u prilog da je jeziviji. Nosferatu je tamo bio uistinu odvratna pojava, a iako mu Kinski verzija jako nalikuje izgledom, jednostavno nije onako zastrašujuća. Osim toga, ovaj film ima odličnu atmosferu i tempo prvih pola sata ili malo više, a kad se radnja odmakne iz grofova dvorca počinje lagano gubiti te atribute. I dalje preostaje poseban ugođaj, no kao horor posustane. Sveukupno gledano, preferiram original, ali niti Herzogov film nije za baciti. Možda bi ga više cijenio da nisam prije gledao oriđiđi.
Animals (2017) - 8/10
Ovaj švicarski triler s elementima horora i crnog humora je poput Lynch filma u alpskom krajoliku. Bračni par odlučuje otići na odmor u svrhu oživljavanja klimavog braka te na putu dožive nezgodu koja kickstarta nelagodne događaje. Uskoro se počinju redati scene jezivih halucinacija i snova zbog kojih jednostavno ne možete biti sigurni gdje stojite, a s vremenom sve postaje još surealnije. U priču ulazi još jedna osoba, žena kojoj bračni par iznajmi stan nakon odlaska i čija se iskustva počinju preklapati s njihovim, što dodatno komplicira situaciju. Izvrsni vizuali i soundtrack pospješuju atmosferu psihološkog horora, učvršćujući ionako pozitivan dojam koji film ostavlja. Vrijedi napomenuti da je jedna od glavnih inspiracija ovoj priči bio MC Escher, što će nekima od vas dati predodžbu o načinu na koji film funkcionira.
