House of Gucci (2021) - 7/10
Solidna krimi-drama o aferama unutar Gucci familije. Ništa fenomenalno, na trenutke se previše trudi biti nekakav modni Godfather, ali zabavna gluma (i povremeno preglumljavanje) drži cijelu stvar gledljivom.
The Silent Partner (1978) - 5/10
Mlak triler koji uzima interesantnu premisu (službenik banke ukrade dio novca kojeg je trebao predati pljačkašu) i propušta priliku iskoristiti 10% njezinog potencijala.
Running Man (2013) - 7/10
Korejska akcijska komedija koja ne oduševljava, ali niti ne razočarava. Da bar ne traje skoro 2 sata i 10 min.
The Hitcher (1986) - 7/10
Zanimljiviji film nego što sam očekivao. Nije nimalo dosadan, pa makar zanemarivao logiku u svrhu zabave.
The Target (2014) - 6/10
Generičan korejski akcijski triler, remake francuskog Point Blanka. Da se odgledati.
Wife of a Spy (2020) - 8/10
Fin špijunski triler Kiyoshija Kurosawe. Ovime se ponovo vratio anksioznoj atmosferi te nepredvidljivim obratima kao u ranijim filmovima, no ovaj put u povijesnom ruhu.
Photocopier (2021) - 7/10
Indonezijska teen-drama u kojoj djevojka pokušava otkriti što joj se dogodilo jedne pijane noći. Film drži pažnju cijelo vrijeme i po svemu je korektno odrađen, osim ako računamo zadnjih 15-ak minuta kada prelazi u apsurd.
Jam (2018) - 8/10
Odlična triler-drama japanskog redatelja SABU-a. Još jedno u dugom nizu kvalitetnih ostvarenja ovog redatelja.
All My Friends Hate Me (2021) - 8/10
Prilično zabavna, duhovita britanska crna komedija. Horor tag kojeg svugdje viđam nije baš najprimjereniji, budući da nema kapi krvi ili nasilja. Ali sumnjam da će ikome biti naporan film.
You Are Not My Mother (2021) - 6/10
Irski horor dobre atmosfere i čvrste dramske osnove, no frustrirajuć zbog nedostatka napetosti. Niti jednom mi nije podigao puls iznad odmarajućeg.
United Red Army (2007) - 8/10
Japanska krimi-drama koja prati djelovanje studentskih revolucionarnih fakcija tijekom 60-ih i 70-ih te ekstremistički smjer u kojem su se razvijale. Trosatni film koji vas inicijalno bombardira informacijama ali se kasnije koncentrira na titularnu organizaciju i usput zgraža užasnim scenama u kojima se članovi međusobno tretiraju poput životinja. Vrlo efektno ostvarenje kojem mogu oprostiti sekundarne mane (poput neupečatljivog izgleda) jer je kao cjelina itekako dobro.
