Zvizdan - i Hrvati moderan film imaju. Je da je po ko zna koji put socijalna tema, no Zvizdan ipak pravi razliku od ostalih filmova slične tematike. Ono što ga kvalitativno odvaja su gluma i produkcijski i tehnički aspekti. Tihana Lazović i Goran Marković su mi potpuno nepoznati glumci, ali ono što su oni napravili u ovom filmu je za svaku pohvalu, ovo je bila gluma najvišeg kalibra, nebi me začudilo da bi padale i nominacije da ovako nešto prikažu u nekom američkom/hollywoodskom filmu, stvarno im svaka čast.
Film se sastoji od 3 različite priče u 3 različita razdobolja gdje isti glumci glume različite likove u svakoj priči. Snimljen je prekrasno, rad kamere, ekspozicije, editing, sve je odrađeno moderno, suvremeno i to me ugodno iznenadilo. Očito bi Matanić mogao i više kada bi mu dali neki veći budžet, tj. kada bi radio nešto na višem nivou.
Radnja tj. priča možda i nije za svakoga. Ima ljudi u dvorani koji su bili toliko oduševljeni da su skoro zapljeskali, dok je bilo i drugih koji su bili na rubu sna. Osobno su mi prva i treća priča bile sjajne i držale su me jako zainteresiranim, dok je druga bila malo razvučenija nego li je trebala bit (a najjednostavnija je) i tu je bilo nešto praznog hoda. No s druge strane opet moram naglasiti da je taj duo bio dovoljno jak da nosi i te dijelove filma koji su bili nešto sporiji od ostatka.
Možda nije remekdjelo kakvim ga neki žele prikazati, ali je zasigurno film koji zaslužuje pohvale, koji se komotno može staviti bok uz bok sa najboljim što europski film nudi i potencijalna nominacija za Oscara za najbolji strani film me nebi nimalo iznenadila. Relevantan je za naše prostore i šalje poruku o patnji, nadi i ljubavi, pa bih ga zato i preporučio svakome. Znam zasigurno da se neće svidjeti svakome, ali možda baš upadate u tu kategoriju koja je htjela zapljeskati. 8,5/10