Casablanca - Lagao bih kada bi rekao da sam pogledao Casablancu neznam koliko puta. Jednom sam je pogledao s namjerom prije nekih 8 godina i jednom je usput ulovio na tv-u koju godinu nakon toga. S obzirom da je prošlo od tada puno vremena, rekoh da vidim ja sad koliko je to dobro, jer pamtim da me tada film bio zabavio. I bome, taj osjećaj je i dalje tu.
Mnogi ljudi Casablancu znaju prepričati kao epsku ljubavnu priču ili nešto slično, i iako naravno ima i tih elemenata, rekao bih da je to možda razlog i zbog kojeg neki ljudi i dalje zaobilaze ovaj film. Misle da će dobiti neku bljuzgu kroz koju će im biti nemjerljivo dosadno, pogotovo ako misle da su navedene pohvale tek pretenciozni komentari, jer eto, zbog statusa se film mora nazvati sjajnim. No, za one koji nisu još pogledali ovaj film, radi se o puno dinamičnijoj priči nego li možda to očekujete.
Kao što sam rekao napočetku, znam da mi još sa 17-18 godina film nije bio dosadan i to sam si dodatno potvrdio i sada. Sat i 40 prođe iznimno brzo jer je film jako dinamičan, jer se stalno nešto događa, jer ima čitavu plejadu sjajnih interesatnih likova i jer možete vidjeti neke temelje na kojima su se kasnije gradili akcijski filmovi, trileri, ali i ljubići. Za razliku od tog prvog gledanja, sada ipak puno više cijenim glumačku postavu. Bogart jebe mame, to uopće nije sporno i upravo je onakav kakvim ga zamišljate. Ingrid mi nije toliko ludilo koliko bi neki drugi možda opisali, mislim da sam je gledao u nekom drugom filmu, da me ubijete nemogu se sjetit kojem, i da sam vidio tamo da je jaka, no ovdje je bila više tu kao porcelain girl. Istinabog, kada god su ona i Bogart bili zajedno u kadru kemija je prštala na sve strane, no u kombinacijama s ostalim glumcima nije bila da kažete "wow ovo je fantastična uloga". Iako i dalje se radi o dobroj glumi da nebi bilo.
Ono što me najviše oduševilo ovoga puta su prije navedeni sporedni likovi. Likovi Louisa, Ferarrija, Sama, Carla, njemačkih oficira itd. su mi bili sjajni, sve do jednoga. Savršeno su doprinijeli toj nekoj atmosferi gdje se osjeća kao da svatko ima neku svoju priču u tom gradu i da se svima putevi isprepliću. Uz to, mislim da ću nakon ovoga puta upamtiti i više citata. Već i ptice na grani znaju "Here's looking at you kid", "Louis, I think this is a beginning of a beautiful friendship", ali toliko ima tu još skrivenih dragulja, pa čak i onih bedastih poput situacije kada Njemac i Njemica pričaju engleski kako bi se pripremili za odlazak u Ameriku pa konverzacija ide: "Sweetness, what watch ?", "Ten watch", "Such much ?".
Teško je ocjenjivati klasike, prošlo je jebenih 75 godina otkada je film izašao, no moram priznati da se film jako dobro drži za svoje godine, i apsolutno je vidljijvo iz njega zašto bi netko tada, a i u godinama koje dolaze kasnije, bio lud za ovim filmom. Atmosferično, uzbudljivo, ni u jednom trenutku dosadno, čitava lepeza sjajnih glumaca i likova, dobra glazbena podloga sa jednom pjesmom koju smatram vrhunskim klasikom. Iskreno, čak me i čudi što je dobio samo 3 Oscara. Ono što je možda i najpozitivnije je što je iznimno "rewatchable", što je još više zadivljujuće kada se spozna da postiže taj efekt i danas.
Ako ste ikada izbjegavali ovaj film, nemojte. Traje sat i 40, i vjerujte, puno je zabavniji nego li ste to mislili. Shvaćam zašto netko danas nebi dao ocjenu 10 od 10, ali isto tako je sasvim jasno zašto uživa status kakav uživa. Apsolutno opravdano.