Promatrajući prije nekoliko dana prijatelja kako igra Uncharted nije mi bilo jasno što se tu uopće može nazvati igrom. Kao osoba koja nije igrala niti jedan nastavak i koja je slabo upućena u moderni gaming imao sam priliku vidit kako se danas očito hvale linearnost, povremeno stiskanje tipke lijevo desno i X, i stiskanje određene tipke u cut-scenama kao vrhunac napetosti. Čudi me da je uopće nominirana u kategoriji igre, a ne neke aktivne grafičke novele. Novac je bolje dati za box-set Indiane Jonesa i uzeti u ruke iskopčani joystick te stiskati ga kada Harrison Ford preskoči neku rupu. Rezultat je isti.
zamisli tek onaj tamo neki MGS iz devedestosme.. Nakon kilometaskog predavanja Campbella kako se stišće SELECT za dizalo, dođeš na B1, otrčiš 50 metara da bi te on opet zvao i držao predavanje kako se stišće gumb za penjanje u ventilaciju. I ajde, popneš se gore, pužeš 20 metara, vidiš Meryl na krevetu i Snejk veli da je ona žena. No shit sherlock. Upadneš Darpi dok sere i kreće animacija od 100 godina, a prethodni gameplay je bio 30 sekundi. Meryl izađe, otključa vrata - kreće gameplay od 5 sekundi u kojem istrčavaš vani, pa opet animacija od jedno 3 minute. Slijedi gamplay napucavanja..oho, konačno malo igre. Središ ih za 30 sekundi - pogodi što - OPET ANIMACIJA - od jedno pol sata di snejk zuri u dupe pa vidi mantisa, pa halucinacije pa codec pa ovo pa ono
