Malo kasnim ali eto, vratimo se na Metro i tu njegovu famoznu atmosferu. Tu bih se najviše složio s gospodinom Marksmanom da je neviđena jer je uopće nema. Al baš u nijednom momentu. Čak i kad ima nekih naznaka, igra je vrlo brzo izda svojom amaterskom produkcijom. Ako smo već brijači na "atmosferična" low budget vucaranja kroz mračne hodnike s elementom nadnaravnog, bolji posao su obavili sada već antikni Penumbra i Cryostatis.
Atmosfera nije neki potpuno odvojeni faktor igre, već se dogodi kulmunacijom svih ostalih elemeneta. Ponekad će cijele igre bit atmosferično iskustvo poput nedavnog Hellblade-a, a ponekad će samo pojedini dio igre biti atmosferičan, radi trenutnog scenarija, glazbe ili nećeg trećeg. Tipa Lost Odyssey u principu i nije bog zna neka atmosferična igra, ali ima one super atomosferične audiovizualne novele. Condemned: Criminal Origins ima odličnih početnih pola sata (samo da bi kasnije to sve razjebao).
Kako Metro može imati ikakvu atmosferu kad sa svojom nezanimljivom i nepostojećom radnjom, generičnim lokacijama i sto put prožvakanim settingom (što i nebi bio problem da je kvalitetno odrađen), gdje je svaki treći korak u igri i bilo kakva naznaka atmosfere konstantno uništena sa katastrofalnim zvukovima, amaterskom glazbenom podlogom, i gdje ti netko svatko 3 sekunde netko na uši sere na nekom užasnom rusko-engleskom gdje nije samo kriminalni VA problem već i ono što im izlazi iz usta. Siva paleta boja i tmuran setting nije nužno i instant atmosfera.
Meni je Metro kao serijal zapravo jako drag. Jer odlično služi kao filter koliko igrači zapravo imaju niske standarde i daje na uvid kakva će se sve govna progutat i pohvalit.
Hodaš kroz tunel pri početku igre sa svojim vodičem. Još si relativno samopouzdan jer imaš tog vodiča, osjećaš se sigurno dok imaš vodiča. Prolazite mračnim tunelom, jednim od mnogih koji se uopće ne koriste za rijetka putovanja kroz metro. Vodič ti kaže da se kloniš cijeviuz rub tunela jer legenda kaže da se mogu čuti glasovi mrtvih. Ti se osjećaš znatiželjno i čučneš pored, nasloniš uho. Čuješ smijeh, glasove nalik ljudskima. Fora. Jezivo, ali fora. Odlučiš se još malo poslušati. Smijeh nestaje i zvukove tunela prekida vrisak koji samo ti čuješ. Odbacuje te i osjećaš se ozlijeđenim.
To samopouzdanje te napušta. Vidiš kako je vodič otišao već podosta naprijed, a ti se nalaziš sam u mraku tunela. Ubrzavaš korak i vraćaš se vodiču, svojoj sigurnoj zoni. Ni sat vremena kasnije, taj isti vodič te vodi na površinu. Nekoć velebni grad uništen nuklearnom zimom i nastanjen svakakvim spodobama. Igrom slučaja, prilikom preskakanja jedne od raspolovljenih ulica odvajaš se od vodiča i ostaješ sasvim sam. Više nema sigurne zone, a samopouzdanje iscuri iz tebe. Ako nisi siguran ni u tunelima, kako uopće preživjeti na površini?
Otprilike se tako gradi atmosfera Metroa, točnije 2033. Postepeno te upoznaje sa svijetom da uvijek u podsvijesti imaš misao koliko je opasan svijet i koliko je dobro imate nekoga uz sebe, nekoga iskusnog, staloženog, nekoga tko poznaje prostore kojima vrludaš puno bolje od tebe. Možda čak i nekog tko zna kakav je život bio prije. Taman kada se osjećaš kao da se možeš opustiti, ostaneš sam. Snađi se.
Je li VA mogao biti bolji? Da. Mogao je. Zato u igri i nema toliko dijaloga. No dizajn zvuka je fenomenalan. Od jezivih zvukova tunela u kojima pokušavaš shvatiti je li to zvuk mutanta koji brzim korakom ide prema tebi ili škripanje starih konstrukcija metroa. Od sjetnih zvukova žica gitare uz vatricu na relativno krcatoj tržnici jedne od stanica pa do udaljenih pucnjeva u mračnom tunelu. Mislim da se kuži što hoću reći. Uz to nadodati da na nekim područjima osjećaš pritisak jer nosiš masku. Filteri se troše. Maska se magli i znaš da svako malo gubiš sekundu reakcije na to da pobrišeš kondenziranu vlagu sa stakla.
Iskreno se nadam da netko tko nije igrao serijal ne shvaća tvoj post ozbiljno jer bi čovjek pomislio da je riječ o lošim igrama. Očito je da imaš nešto protiv serijala, no to nešto nije objektivno.
Meni je tvoj post zapravo jako drag. Jer odlično služi kao dodatna potvrda onoga što sam više puta spomenuo na forumu, a to je nedostatak kritičkog razmišljanja. Postoje dva ekstrema, ili je nešto dobro, ili je nešto loše. To, kombinirano s također spomenutom činjenicom da neki izjednačavaju "meni se ne sviđa" s "nije kvalitetno", samo pokazuje koliko mnogi misle da je
kul danas pljuvati po svemu.
