Samo da se osvrnem na Viperov post od prije neki dan, ali i općenito na kontrole koje se, ne znam konkretno zašto, (previše) spominju u negativnom kontekstu ove igre. Ima nešto u tome da RDR 2 često izgleda kao film, a pisao sam već kako ljudi sve više žele što manje tipkati i čitati, a što više gledati (akcijske) scene koje se izvode praktički same od sebe. Ova igra se upravlja sasvim u redu, u najmanju ruku. Ako ste spremni prihvatiti zamisli developera i mogućnosti koje su nam ponudili.
U prvom (pa i drugom) chapteru sam osjećao težinu lika i meni je osobno itekako odgovarala. Davala je dodatnu dozu realnosti cjelokupnom iskustvu, što je sigurno i bila namjera.
Već u trećem chapteru, lik je napredovao, postao je lakši (u mom slučaju doslovno underweight), što ipak, vjerujem, nije Rockstarova namjera. Oni su htjeli Morganovu težinu kroz cijelo vrijeme. RDR 2 je u odnosu na prvi RDR slowburn iskustvo iz više razloga. Jedno od njih je i kretanje Arthura Morgana i fizika koja naglašava njegovu inerciju, kunem vam se. Isto tako, prirodno je da kroz igranje, igrač savladava gameplay mehaniku sve bolje i bolje. Ljudi (valjda) funkcioniraju na taj način.
Moja namjera da od Morgana napravim nekakvog profinjenog Franca Nera ili Lee Van Cleefa se ostvarila u četvrtom chapteru (na kojem se trenutno nalazim).
Nije da se hvalim (), ali moj Morgan je i Max Payne Divljeg Zapada. Trebate to vidjeti. Skok u stranu, čučanj u Dead Eye-u, skidanje šešira nekom gadu, pa veliki kalibar kroz jedno od dva oka. Te fore. U ovoj igri je moguće rekreirati najprljavije, najkrvavije, ali i dalje najgracioznije Labuđe Jezero Čajkovskog. Na nekom teškom kišom ispranom blatu neke epske lokacije. Uz stotine ispaljenih metaka. (Barem to u mojoj glavi tako izgleda lol)
O kontrolama i samom upravljanju piše netko tko cijeli život gušta u što većem iskorištavanju tipki na kontroleru i netko tko vječito stavlja gameplay ispred svega ostalog. Netko tko je igrao igre kao što su DMC ili Metal Gear Rising na većim težinama se ni u jednom trenutku neće žaliti na kontrole novog Red Dead Redemptiona. Nema šanse. Jer nema razloga. (I jer su mu, snobovski rečeno, prsti spremni na sve). Naravno, bio bi gad kad ne bi kužio nekog tko ne dolazi s iste strane s koje ja dolazim.
Od svega dobrog iz Viperovog posta, ipak ću izdvojiti jednu stvar jer je ključ.
Trazi privikavanje ali sve je na mjestu.
Rockstar je opsjednut gameplay dizajnom, čitao sam tonu tekstova o tome. Ovdje nema nikakve razlike, dapače; ovdje njihova vizija dolazi možda i najviše do izražaja. Nakon dugo vremena imamo
open world igru sa zastrašujućom dubinom i količinom imerzije, čak i kad je riječ samo o upotrebi tipki na kontroleru. Viper je povukao odličnu paralelu s MGS3. A i
throwback je tu. ;P
Meni cak i pase da je konacno dosla neka igra koja bas trazi da se kontrole nauce i da su posebne, a ne danas kako imamo standard od layouta do svega. Ovo mi je bas bio dobar throwback na PS2 doba kad je svaka igra imala svoje kontrole koje kad naucis ti se urezu u pamcenje.
:
Znači to je tako mali detalj, a nevjerovatan osjećaj satisfakcije i imerzije mi je pružio.
Red Dead Redemption II u jednoj rečenici.
