Developer(s) Yakuza Team (PS3/X360), Devil's Details (PC)
Publisher(s) Sega
Director(s) Toshihiro Nagoshi, Daisuke Sato
Producer(s) Masayoshi Kikuchi, Jun Yoshino
Designer(s) Hiroyuki Sakamoto
Composer(s) Mitsuharu Fukuyama
Platform(s) PlayStation 3, Xbox 360, Microsoft Windows
Mali osvrt na igru:
Binary Domain je zaista odlična igra. Zapravo, jedna je od najboljih japanskih third person shootera i samo je par centimetara ispod Vanquisha (što samo po sebi puno govori, ipak je i od tvoraca Yakuze). Odlični leveli, zadovoljavajuć feedback i odlični bossevi. Nakon što sam prešao igru, otišao sam na net da provjerim kakve su joj ocene bile u vremenu kad je izišla igra i ostao sam šokiran niskim i prosječnim ocjenama. U nekim slučajevima sam im priznao mane, poput gimmicka glasovnih kontrola (odigrao tutorial i odlučio ponoviti bez toga jer mi je skoro uvijek igra prepoznavala suprotnu komandu od one što sam ja govorio), a negdje sam ostao totalno zaprepašten neznanjem recenzenata o japanskoj kulturi samog cheese faktora u njihovim igrama i da je to u jednu ruku šarm igre, nipošto mana.
No prije nego što budem ulazio detaljno,da pojasnim ukratko o čemu se radi u ovoj igri za one kojima je ova igra nekako prošla ispod soliton radara.
Story
In the not so distant future, war is the basis... Uh, pogrešna igra. Inače, u ne tako dalekoj budućnosti, čovječanstvo nije uspjelo zaustaviti globalno zatopljenje koje je dovelo do katastrofalnih povećanja razine mora. Velike poplave su prevladale i mnogi su umrijeli, te su u tu svrhu napravljeni giant-ass zidovi koji su služili kao svojevrsna brana protiv oceana. U taj cilj nastupaju roboti na kojih je prebačen masivan zadatak gradnje istih. Iz tog razloga danas se roboti nalaze posvuda u društvu te je ovo doprinjelo ogromnom i profitabilnom razvoju dvije najveće korporacije na svijetu, američkog Bergena i japanske Amade. Naravno, sranje se neko desi i tu nastupa vaš RUST Crew. Priča je solidna, nekad iznimno predvidljiva, a nekad čak i zablista. Sasvim solidna rekao bih.
Igrivost
Binary Domain je poprilično standardan third-person shooter sa par inovativnih sistema. Svaki član vaše ekipe ima tzv. trust brojač. On će se puniti ili prazniti na osnovu vaših odgovora nakon borbe (ili tokom) i ako ste dobri/loši u borbi i zavisno od toga koliko ih štitite. Ako je trust brojač nizak, može se desiti da kažete naredbu i da je ne poslušaju ili suprotno ako je brojač visok. Odlična ideja na papiru je davanje naredbi preko mikrofona, no nažalost ne mogu je preporučiti jer se u mom slučaju pokazao ništa drugo nego gimmick.
No s obzrom da je TPS glavni fokus ove igre, tu igra i zaista blista. Kretanje glavnog lika je brzo i efektivno, no opet ima tu neku težinu koja samo čini stvari više zadovoljavajućom. Imate svoje primarno oružje koje nažalost ne možete mijenjati, no međutim sekundarno oružje i bombe su sasvim druga priča. Od snajpera, light mitraljeza, rpg-eva, chaff/remote/emp itd. bombi, izbora ne manjka. Također imate i iskustvene poene pomoću kojih na posebno postavljenim automatima u igri kupujete nadogradnje za vaše oružje i oružja vaših suboraca, municije, nanomašina, bombi itd...
Nemojte očekivati ništa preduboko, to je ostavljeno za nastavak (kojeg nažalost teško da će biti).
Ono čime sam zaista oduševljen je način kako su developeri uspjeli napraviti "kliše" neprijateljske robote u jedne od najzabavnijih stvari u igri. Nisu glupi, sakrivaju se iza zaklona, bacaju bombe na vas, rush na njih će se u većini slučajeva (pogotovo na početku igre) rezultirati vašom neizbježnom smrću te je sakrivanje iza zaklona imperativ. Satisfakcija pražnjenja mag klipova u njih, te sama hit detekcija je fantastična.
Dobro postavljeni meci će prouzrokovati rasipanje njihovih dijelova na sve strane, otkidanje udova, headshotovi će zbuniti robote da ne znaju tko im je friend, a tko foe. Kad god roboti izgube dio tijela, prilagode se situaciji i napadaju sa bilo čime što im je ostalo. Ako izgube ruku u kojoj drže pušku, podići će je sa drugom rukom i nastaviti rešetanje. Ako ostanu bez nogu, puzat će prema vama u najboljem Terminator stilu pokušavajući vas ubiti. Ova pažnja na detalje je ono što toliko produbljuje sami gameplay.
Naravno nije sve bajno, ima igra i neke nedostatke u vidu bazičnih QTE-a koji su pure garbage, te nekih on rails sekcija koji što bi englezi rekli "overstays it's welcome".
Ipak, nisam igrao multiplayer tako da ne mogu dati neko mišljenje o tom iskustvu. A sve i da hoću, mp je mrtav.
I na kaju, što se mene tiče, ova igra je prava definicija hidden gem-a. Smatram da je jedinstveno iskustvo sa zanimljivim settingom i pričom koja očigledno čupa najbolje stvari iz Ghost in the Shella. Definitivno preporučujem svima koji vole robote, futurističke naslove i shootere općenito.
Fun fact
Ako se ne varam, vjerujem da je vidljiva i reaktivna neprijateljska šteta prvi put prikazana u Seginoj House of the Dead igri u arkadama. Prenesena je u portu na Saturnu i imala je također za to vrijeme poprilično zadovoljavajuću mehaniku otkidanja zombi udova i posmatranja kako reaguju u takvim situacijama. Nažalost, industrija nije pratila Segin pristup i nasuprot tome se bazirali na estetičkom bullshitu koji nije pridonosio ničemu po pitanju samog gameplaya. Čak je i sama Sega napustila takav koncept u House of the Dead: Overkill. Cijelo vrijeme ljudi su se divili grafici u Code Veroniki, RE4, Crysisu itd. i iskreno nikad nisam bio previše impresioniran. Razočaran ne, naravno, ali ono čime sam potpuno impresioniran je reaktivna šteta na neprijateljima.
Platforma na kojoj sam ja odigrao je PC, i to mi stoji u steamu već godinu dana. Stvarno sam zadovoljan portom, nije OMG holy shit, ali je poprilično dobro optimizirano. Na low end pc-u, 60 frejmova zakucanih na max detaljima i full hd-u. Podržava kontroler, no ja sam preko m+kb odigrao. Jedina zamjerka sitna je to što su cutscenes zakucani na 30 fps-a. Sve ostalo nikakvih većih primjedbi nisam imao.
