Pa normalno da se kod industrijskog dizajna ispita njegova realna izvedivost, no uvijek ostaje pitanje kompromisa.
Inženjer može procijeniti da blizina napajanja nije problematična i čak ima izračun da to potvrdi.
No onda dobiješ napajanje ili disk lošije kvalitete po najnižoj mogućoj nabavnoj cijeni i cijela matematika pada u vodu. Firma ima onda hrpu reklamacija i nečija glava završi na pladnju.
Drugi slučaj:
Dizajner štiti svoje dupe jer želi imati u portfoliu jeben dizajn i nekakvu povišicu pa napravi dobru prezentaciju koja prođe kod uprave pa neka se inženjeri snalaze kako znaju. Pa ti se dogodi da ti kompromisi budu nešto veći.
Uglavnom, uvijek ti svako dobro zna svoj posao, no najveći problem u svakoj firmi je komunikacija, razina kompromisa, vlastiti interesi i...lijenost.
Evo iz iskustva - vodio sam tim od 15-ak ljudi, programeri i dizajneri. Programer će ti uvijek razmišljati da što jednostavnije riješi kompliciran problem (što mu je i posao), ne razmišljajući uopće o UX-u. Pa kada mu dizajner napravi nešto ekšueli upotrebljivo za krajnjeg korisnika, onda ćeš imati sukob jer je to "neizvedivo". Odnosno je, ali traži xx dana dodatnog posla, a rješenje programera je tako genijalno i jednostavno iz njegove perspektive.
Moraš na kraju dobiti nešto lijepo i super upotrebljivo, a opet pozadina mora funkcionirati. Koncepti ne osvanu nikad kao dizajn jer logično, kod izrade koncepta se ne razmišlja previše o krajnjoj funkcionalnosti. Inženjer isto dok radi neki prototip, ne razmišlja uopće o dizajnu jer u tom trenutku nije bitan. Kasnije kada se sve sklapa, onda se tek rade kompromisi.
Enikejs, nije baš tak sve jednostavno kako se nama naizgled čini. Realno, originalni PS4 model uopće ni ne treba slim dizajn. No radi se da Sony može isti proizvod prepakirati, staviti ga u drugačiju kutiju i malo podići cijenu da ubere još keša.
