Jebem ti život. Pogledam finale formule i zaspim na stolcu s nogama na stolu.
Probudi me osjećaj padanja na leđa i zvukovi padanja stvari.
Ustanem, nije mi ništa, al kak sam pao na leđa nogom sam potegnuo stol koji se digo u zrak, sjebao Ikeinu lampu, srušio mi monitor na šalicu kave, razbio nju i na monitoru sad imam brazdu koja bliješti bijelo ko portal u drugu dimenziju.
A planirao sam taj monitor imat do kraja života. Sve radi, al imam zauvijek podsjetnik da ni kriv ni dužan moš popušit kurac i nemat nikog osim sebe za okrivit.
