Vidim da se ovdje mnogi "žale" da je teže s manjim djetetom, većim djetetom, dijete se žali da hoće brata ili seku no iz moje perspektive mi se navedene situacije čine smiješne, čak bih rekao da se o njima raspravlja u pogrešnoj temi, odnosno da se radi o slatkim brigama kojima je mjesto temi što vam je uljepšalo dan.
Naime, supruga i ja ne možemo imati vlastito dijete, čak niti uz određena čuda medicine. U početku je bilo baš teško kad smo to saznali no nakon dosta godina oboje smo to počeli prihvaćati. Bila je opcija i posvajanje (koja još uvijek nije u potpunosti isključena) no silno smo željeli svoje dijete. Sada o tome gotovo da više i ne razmišljam jer smo se okrenuli drugim stvarima i hobijima u kojima možemo uživati u kojima ne mogu roditelji s djecom (barem ne u toj mjeri) no naravno da se povremeno javi želja i neka vrsta tuge no brzo prođe. Tako da uživajte u djeci, budite sretni da ih možete imati, a sve ove slatke brige dio su odrastanja i odgoja u kojima, kad pogledam svoju okolinu i prijatelje, sve više ljudi ne može uživati.
