Srijeda, konačno idem u kino pogledat Civil War jer draga voli Avengerse (ja sam DC all the way - nije mi se baš dalo ić). Sjedne kraj nas neki stariji par, baba premazana šminkom onak fino babski, sredila se gospođa za klepetana ameriku. I naravno da usred filma joj zvoni mobitel koji nije ugasila štraca. I baba je onak hi hi hi ho ho ho i traži ga po torbi ko da ima onu torbu iz harry pottera pa ga ne može nać. I konačno ga izvadi i krene tipkat, a ima onaj mobitel za babe sa velikim tipkama gdje svaka tipka zvoni kad ju stisneš. I baba tipka i tipka, reko valjda gasi zvukove štajaznam. Završi tipkanje i spremi ga u torbu i reko super, ugasila je tonove i sad mir. Naravno, mob joj je još dva puta nakon toga zvonio i ona opet hi hi hi ho ho glupa sam idem malo tipkat. Gledam joj muža i mislim si, stari, ako ju ti ne zvekneš, ja ću. Poludim na takve stvari, inače sam većinu života proveo na selu, al brate mili koliko seljačina u Zagrebu ima to nije normalno. Kak joj nije neugodno.
Sjetio sam se isto kad sam poludio. Idem gledat Batman v Superman negdje oko 3 popodne. Savjet: NIKAD U KINO PRIJE 6 - 7. Neka dva klinca, fino moderno obučena sa douchebag frizurom, bieber instagram stil. CIJELI JEBENI FILM pričaju, al ono, baš se trude da ih svi čuju. I u meni gori, uopće ne pratim film, cijelo vrijeme si mislim: ak sad ne stanu, izderat ću se na njih tak da mi glasnice popucaju. Pred kraj filma, zadnja borba, ovi se šoraju a klinac veli - e da je Hulk tu on bi ga razvalio bez problema.
I kaj se onda čudim kaj su klinci takvi kad su im bake triput gore. Tko odgaja tu djecu, pitam se
