1. Otkud potječe tvoja ljubav prema nogometu? FicoLegend Pa započelo je to dosta rano. Kao klinac sam odrastao poprilično daleko od samog centra, pa čak i od nekog većeg naselja. Naime dio mog kvarta (Škurinje) je ajmo reć tada dosta bio prošaran parkovima, šumama, livadama, pa je lopta bila jedini način igre. Pored toga kad sa imao nekih 5,6 godina mi je stari iz Torina (jer vozi bus linije kroz Italiju do Švice) donio dres od Del Piera i neku majicu od Rijeke. Neznam iskreno ni dan danas od kud to jer on i nije bio nikad neki fan Juventusa, možda je bio najjeftiniji na placi, nezz. Godinu dana kasnije me počeo vodit na utakmice Rijeke, i od sedme godine pa do negdje šesnaeste smo išli skupa s još jednim njegovim frendom i njegovim sinom. Kako su mu ture postajale sve napornije kasnije nije mogao ići više često pa od tad ja idem sa ekipom evo do danas i pokušavam biti što češće. Pored toga sam gledajući s njim i neke niželigaše što u Rijeci što u Senju (gdje ljetujem) zavolio i nižu ligu pa danas haram i po stadionima 3. I 4. HNL i uistinu se zabavljam na tim „seoskim“ utakmicama. Kasnije veliku ulogu dobiva i Football Manager kojeg igram od Championship Managera 01/02, i tako je lagano krenulo proučavanje klubova, igrača, statistika, učenje o povijesti. Svojevremeno sam i trenirao u riječkoj Lokomotivi (od prvog do šestog osnovne), al ekipa iz razreda je tad masovno krenula na košarku pa i ja s njima iako me sport nikada nije zanimao previše (no bio sam dobar, zbog svađe s trenerom odustao sa 17 god). Sada u nešto starijim godinama ukoliko se ukaže prilika uletim i u neki kontakt sa osobama koje rade u nogometu. Poznam neke niželigaške trenere, radio kao vodič nekim Nigerijcima koji su došli u Rijeku i kada god mogu pokušavam usavršiti znanje kako o samoj igri, gledam uistinu sve i svašta, od skautiranja igrača na u21 razini do kao što rekoh nižih liga. Imam dva frenda koji su jednako u tome poput mene, netko zna više o nekim stvarim netko manje, redoviti smo na kvizu Nogometnih Ikona, i eto, zabavno nam je kada znamo prepoznati nekog Anthonya Pilkingtona i Stevea Sidwella u okršaju Cardiffa i Brightona. 2. Pošto je kampanja završila uspjehom, koji su planovi oko slavlja i čašćenja glavnog čovjeka kampanje? CroZac_Drake Kao svaki pošteni političar glavnog čovjeka kampanje ću sada turnuti što niže na ljestvici jer se vjerojatno neće truditi više toliko oko mene kao neki drugi koji će me voljeti sada kada sam došao na poziciju. No s obzirom da sam istovremeno i član/nadbiskup Crkve Nediljkove moram pregaziti te riječi. Donje Cjepidlake se pripremaju za veliku feštu. O detaljima ćemo još kasnije, ali vjerujem da upoznavanje Zdravka Škendera, Dražena Žanka, Ivice Sikirića Iće, Nenada Vetme i Tine i Nikše na tom velikom eventu zvuči dobro. 3. Da se svi bogovi svijeta ujedine i srede da se za naslov bore Orijent i Rijeka, za koga bi navijao? Heat Mislim da se iz prvog pitanja poprilično da isčitati. Orijent sam gledao prije tu i tamo, u zadnje 3-4 godine dosta često jer mi dva prijatelja i igraju tamo. Tokom gledanja sam skužio da među njihovim navijačima znam nekoliko momaka i tako smo par puta završili na pivi, dvije, četrdesetosam, pa eto znam pokoji put i potegnuti s njima. Zabavno društvance, te sam s nekima sad jako dobar frend. No, s druge strane Rijeka je ipak klub koji pratim već 18 godina, kojeg mi je usadio stari i koji mi je ipak na prvom mjestu. Kada bi Rijeka imala već pokoji naslov u vitrini, možda bi rekao ajde, neka i Orijentu jednoga. Inače nisam fan tog izmišljenog rivalstva, više smatram da je nametnut možda od nekih ljudi koji nisu odavde pa su iz antagonizma prema Rijeci počeli navijati za Orijent i uvjeravati druge da je NK Rijeka nekakvo zlo. Isti grad, isti ljudi, besmislena rasprava.4. Čime se baviš u životu ? Koja ti je najveća strast ? Fenix Studiram pravo i ako sve prođe prema planu završavam ga uskoro. Diplomski bi trebao biti predan do 30.06., a obrana bi trebala biti negdje u 7. mjesecu (tema mi je Pravo umjetnika izvođača ako nekog zanima lol). Kada malo odvrtim film, rekao bih da je odabir faksa možda bila greška (iako sam stekao možda i najbolja prijateljstva) s neke profesionalne strane, ali ajde, ima segmenata koji me zanimaju, pogotovo oko copyrighta, patentiranja i slično. Huh, najveća strast. Neznam baš dal mogu reći za išta da mi je veća od nečeg drugog. Primjerice jedna je očita iz odgovora na prvo pitanje, druga je sedma umjetnost, gaming je bio nekada no o tome kasnije, stripovi bi bili definitivno kada bi se mogli naći aktualni tu i po normalnim cijenama. S druge strane teško se to može nadmetati recimo s dobrim društvom, ženama, zajebancijom ili koncertom Alena Vitasovića , a toga svega stvarno imam na pretek, valjda zato jer sam ultra socijalan, pogotovo u zadnjih 6-7 godina, nekad i previše za svoje dobro. Teško da se to može navesti strašću, već je to everyday life jel, ali čisto da stavim stvari u perspektivu.5. Kad se izgradi kantrida, hoće bit kakvo okupljanje mladeži crkve Nediljkove na istoj? Dom Ukoliko priznaju Nediljka kao jedino istinsko božanstvo i posvete mu bistu jednaku onoj kakvu smo izgradili u Donjim Cjepidlakama (izgradit će je naravno od stijena Kantride) tada ćemo ih i počastiti okupljanjem. Plus bi bio i to što od straha njegove srdžbe razni Kramarići nebi bježali u neke tamo lige petice.6.Što misliš tko će od heroja nastradati u Avengers War(iako se neće tako zvati) filmovima? @Fan O'War Dat ću neka svoja razmišljanja iako baš i nemam pojma. Jedan od likova bi mogao biti Vision, s obzirom da Thanosu trebaju svi gemovi pa uključujući onaj na njegovom čelu. Možda Bucky, kao neka ultimativna žrtva da se dokaže kako uistinu je good guy kakvim ga je Cap smatrao ili pak sam Cap ako će ić na varijantu da će Buckyu dat štit i da će ih to ujedinit u borbi. Nekoliko Asgardianaca zasigurno (Sif i ekipa) i Drax sigurno (neki epic stand-off će imat). Mnogi govore Iron Man, ali to ovisi realno o Downeyu koliko još želi glumiti taj lik, dal želi neku buduću „mentorsku“ poziciju ili da ga jednostavno ubiju. Osobno nemam ništa protiv ni da idu na strip verziju di Thanos ubije gotovo sve i da time završi part one (iako se neće zvat tako), i da onda u Capt. Marvel filmu i uz pomoć Adama Warlocka i Strangea u početku part twoa ih vrate i da dobijemo završni fight u kojem ćemo vidjeti permanente posljedice.7. Kome bi radije posakao kitu, Olivier Giroudu ili Davidu Beckhamu ? adin musa JV Iako je Giroud zgodnije biće, Becks bi mogao imati manju kitu pa eto da imam manje problema. Osim ako bi Giroud onu frizuru složio od stidnih dlaka. Onda je noncontest.8. Kolika mi je plaća kao tvoje buduće tajnice? Yakuza_stinger Kakva plaća ? Napisao si sve za karijeru. Imam screenshotano, nemoj se ni trudit. Kupio sam kokosovo ulje, vidimo se sutra u 08, imaš posla oko jednog „formulara“.9. Kakva je tvoja povijest igranja? Platforme, žanrovi, najdraže igre? Chono7 Prva stvar koju sam dobio u ruke je bila neka Amiga, ali da me jebeš neznam šta je to bilo, 500 ili 600 nezz. Uglavnom Commodorac. Tada se igralo sve, a najviše pamtim Wormse, Turricana, Bubble Bobble, DOGS OF WAR (tu igru sam bolesno volio), Lemmingse, Batmana, Dune 2, Sensible Soccer. Kasnije je na red došao NES, te je i tu bilo nebitno šta se igra, iako sam se nekim igrama tek puno kasnije vratio na emulatorima. Naravno Duck Hunt se pucao nemilosrdno, Contru se pokušavalo igrati (bio sam očajan), Excitebike se peglalo, Maria prošao bezbroj puta (sva 3), po Double Dragonu se itekako tuklo, kao i po Mortal Kombatu. Tada Zelda i Castlevania nisu izgledala pretjerano zanimljivo, dok za Metroid i Mega Mana nisam ni znao (Bombermana jesam doduše al nije mi bio napet tada). Na sreću u nekim starijim godinama kada su krenuli prvi funkcionalni emulatori sam se bacio i na te igre i drago mi je što jesam jer su me Zelda i Metroid osvojili. PlayStation sivonju, nevjerojatno ali istinito, nikada nisam imao. Imali su je svi susjedi, imao je bratić, pa sam uglavnom igre prelazio tako. Tu su se formirali neki ukusi, na sreću, bratić je znao šta radi i nismo igrali sranja. Od ajmo reć neozbiljnijih stvari, naravno nije prošlo dana bez Crash Teama Racinga, Crash Basha i jasno samog Bandicoota. Opasna natjecanja su bila i u Tekkenu 3, te Tony Hawku 2. Sjećam se da se iz nekog razloga dosta igrala i Tomba, Ape Escape, Kula World i Hogs of War. Od trkačih igara jedino mi je Driver bio zanimljiv, za NFS me nije bilo briga ni onda, a ni sada. Kao ni za Gran Turismo. No, nekoliko igara mi je pri igranji sivonje upalilo lampicu u glavi kada sam skužio da nisu sve igre samo prolazna zabava i od tada se krenulo ozbiljno, te se zbog toga i vraćalo kao što sam napomenuo ranije. Prva je bila Chrono Trigger. Gledao sam kako bratić igra to i prvo mi nije bilo kurca jasno, totalno atipično od svega što sam igrao prije. Pratio se svaki korak, svaki potez, svako prevođenje dijaloga, jednostavno nas je pojela igra. Jednako smo guštali i u Chrono Crossu bez obzira što kažu da je ipak malo inferiorniji. U FPS me je uveo valjda najgori FPS koji me mogao uvesti u to, a to je MOH: Underground, no jedan drugi mi je obilježio veći dio PC igranja na koji ću doći. Za guštanje u third-personu, ali kvalitetnom je zaslužan Tomb Raider 2, no sa sivonje još moram spomenuti MGS. Poput Chrona, i on nas je zgrabio bez puštanja, to se igralo u jedno dahu, znalo nas je bit 7 u sobi dok jedan igra, Psycho Mantis je stvorio majku svih panika, i to je bio sigurno jedan od trenutaka kada sam skužio da se želim igrat što više.Nekako paralelno su sjeli i dobar PC i PS2 pa tako paralelno moram i pričati o njima. Na PC-u sam apsolutno zavolio dva žanra, a to su RTS i point'n'click. Za to su zaslužne dvije igre koje će mi uvijek ući u sam vrh igara ikada (kao i Chrono i MGS), a to su Starcraft i Broken Sword: SotT. Igrao se nešto i WarCraft, ali nikada mi nije ni približno bio zanimljiv kao SC. Sve oko te igre mi je bilo perfektno, a na informatiku sam u osnovnoj školi išao valjda samo zato jer nam je uvijek davao pola sata da bacimo multiplayer. Uz sve to igra mi je imala sjajnu priču i stvarno sam je živio jedno vrijeme. Broken Sword je pak potpuno drugačija igra, no ona je probudila u meni nekakvog romantičara valjda, neznam. Od uvodne animacije do kraja, ta igra mi je čista perfekcija. Tada mi je to bilo nešto potpuno drugačije, ali mi je pretvorilo point'n'click u jedan od najdražih žanrova. Čak i kada znaš sva rješenja na sve zagonetke, ta igra kao da zrači nečim i nije ju problem igrati opet i opet. Dijalozi, detalji, one-lineri, priča, animacija, sve je čista fantazija. FPS žanr sam najbolje upoznao putem Return to Castle Wolfensteina, no još veći utjecaj je pustio na mene MP mod, Wolfenstein: Enemy Territory. Naravno, bilo je tu UT-a i Quakea, ali ET je bio meni osobno nešto skroz posebno i u mojoj lokalnoj igraonici se samo po tome tuklo. Sve mape znam u centimetar napamet i stvarno se mogu pohvaliti da sam bio jako jako dobar u toj igri. To napucavanje me nasreću približilo na neki način i iskušavanju Half-Lifea i CS-a, i jasno HF-a 2 koji je perfektan. Kada sam već na PC-u moram spomenuti Civilization serijal koji obožavam, s posebnim naglaskom na trojku. Nema nacije i oblika pobjede koji nisam iskusio. Heroes 3 također.PS2 je bio bomba naravno i sad kada vidim kolko sam se ispisao neznam ni odakle početi s ovim jer će trajati vječno, pa ću probati ukratko iako to ne znači da su te igre manje bitne. Možda neočekivano ali prva igra koju moram spomenuti je Kingdom Hearts. Tu igru neopisivo volim,što je pomalo čudno s obzirom da je dijete Squarea a nikada nisam zaigrao niti me zanima Final Fantasy. KH ima stvarno posebno mjesto u mom „gaming srcu“, i iako sam igrao i boljih igara, da mi se ponudi bilo što što sam već odigrao da odigram opet, izabrao bi to, pa dvojku nakon toga. Nakon MGS-a na kecu, ljubav se nastavila i sa dvojkom i trojkom, no razlog zbog kojeg ne pišem toliko o njima je što mi ostavlja preveliku prazninu, a ta praznina je što nisam nikada odigrao, a vjerojatno ni neću, četvorku i peticu (kasnije o razlozima zašto). Kao da je bivša cura s kojom sam se sporazumno rastao, a znam da nisam trebao, nezz. Obožavam te igre, ali nikada neću kompletirati priču. Red je i da spomenem GTA, ali Vice City. Koliki god San Andreas bio, atmosfera Vice Citya je nenadmašna i amen. Od nekih podcjenjenih stvari moram nabrzinu navesti još Fahrenheit, Black, Psychonauts, Viewtiful Joe, Beyond Good and Evil i ICO. Naravno SotC kao spiritualni nastavak ovog potonjeg je nezaboravan ep. Tuklo se jasno i po DMC-u, Resiju 4, Silent Hillu, Perzijanskom Princu, GoW-u.U ovoj modernu eru sam krenuo sa Wiijem jer sam pri samom izlasku konzole naletio na suludi popust u Švajcarskoj i zgrabio ju bez razmišljanja. Pružila je nekoliko nezaboravnih trenutaka, ali posebno se moram zahvalit toj konzoli na upoznavanje sa Zeldom. Iako sam Ocarinu igrao kod frenda na Nintendu 64 i iako me očarala, nisam bio u prilici češće to igrati, pa sam tek s Twilight Princessom uplovio u taj svijet. Ta igra je ujedno i igra koja me natjerala na najduža igranja u jednom šutu i zbog nje sam se vratio čitavom serijalu i odigrao sve koliko sam mogao odigrati. Uistinu mi je teško reći da li mi je to ujedno i najbolji serijal, ali kada se ta riječ već koristi, uvijek mi Zelda pada napamet. Bilo je i na Wiiju još nekih interesantnih stvari, Skyward Sword primarno jel, pa No More Heroes, Super Mario Galaxy (genijalan), Super Smash Bros Brawl, Metroid 3, no njegovom prodajom je ujedno pala i moja želja za igranje. Nakon njegoveprodaje nikada nisam kupio niti jednu drugu konzolu, a još prije toga sam prodao i PS2. Jednostavno vrijeme koje su malo po malo oduzimale druge stvari su naštetile gamingu. Pogledaj film, pogledaj seriju, izađi van, riješi obaveze oko faksa, financijski sve to pokrpaj i nešto je moralo izvisiti. Ako me ne vidite u gaming temama, a znam da me ne vidite, to je zbog toga. Dok vi pričate o novom CoD-u moj zadnji je bio MW (u kojem sam gazio btw), dok vi pričate o Dark Soulsu 3 ja se sjećam kako pred koju godinu nisam mogao odvojiti 45 min dnevno za Skyrim, Uncharted nisam nikad vidio uživo, Mass Effect što je to ? itd. PC koji imam je zastario pa ne može vrtit ništa iz zadnje 2-3 godine, i iako me to ne sprječava da bar započnem s tim nekim stvarima, jednostavno vrijeme nestane. Probao sam s Mass Effectom, probao sa Assassin's Creedom, Bioshockom no sve nekako ispari negdje. Jedine dvije igre za koje se sjećam da sam ih baš dovršio do kraja nedavno su bile Tomb Raider i Far Cry 3. Nedavno mi je monitor počeo randomly rikavati pa me i to još indisponira, a novaca za novi, ili za konzolu jednostavno nemam ili ako imam me je strah uložiti jer si postavljam pitanje što ako me ni to ne pokrene pa bude jednostavno to bačen novac. Nisam izgubio ljubav prema igranju, ali kao da sam u nekom začaranom krugu za koji imam dojam da ako opet pokušam negdje ugurati opet gaming da će jednostavno opet izletiti van, pa da će taj trud biti bačen u vjetar. Neznam, pokušavam se uvjeriti u suprotno u zadnje vrijeme pa ćemo vidjeti.10. Najdraži filmovi/serije/likovi? CroZac_Drake Nažalost na ovu prvu stvar ti baš i nemogu odgovoriti. Toliki broj filmova je pustilo neki utjecaj na mene da mi je nezahvalno ne napisati ih 10, nego 50. Toliko je žanrova, i toliko je godina prošlo otkad se rade kvalitetni filmovi da je meni osobno nemoguće odvojiti nešto. Oko svega drugoga ću se nekako odlučiti, ali da mi staviš pištolj na glavu i kažeš mi reci mi 5 najdražih filmova neznam što bi mi izletilo. Iz tog razloga skoro pa nikada ja ne odlučujem kada se ide gledati grupno nešto.Serije bi mogao čak nekako probrati ajde 30ak komada lol bez redoslijeda. Game of Thrones, Band of Brothers, Sopranosi, Sherlock, Breaking Bad, Seinfeld, Scrubs, Firefly, Boardwalk Empire, Fargo, Mućke, Red Dwarf, South Park, Futurama, Simpsoni, Batman: TAS, Dosje X, Star Trek i Star Trek: TNG, Državnik novog kova, Parks and Recreation, Black Adder, Community, 24, MASH, The Ali G Show, Luther, The Americans. Vjerojatno će uletit tu i neke aktualne ovisno o narednim sezonama tipa Rick and Morty, Daredevil, Mr. Robot, Better Call Saul al to treba pričekati, jer True Detective i Prison Break su mu naučili tome nažalost.Za likove mi je jednako teško odgovoriti kao i za filmove. Da je suženo nekako (samo filmski, samo gaming, samo serije, samo komedije, samo akcijski) bi nešto i napisao, ali ovako neznam, dovoljno da razmislim samo o animaciji npr. i već se trgam između Cartmana, Bendera i Homera, da ne govorimo o svoj mogućoj fikciji. Previše je likova koji su pustili utjecaj na mene na ovaj ili onaj način da bi ih baš toliko izdvajao iznad nekih drugih.11. Koja je, poslije Star Warsa, najprecijenjenija filmska fransiza? ZoNTrA Iako sam ogromni SW fan, vjerojatno bi se složio s tom tvrdnjom jer se mnogi odnose prema njoj kao da je nedodirljiva (a ratio dobrih i loših filmova je 50), no ajde bar je krenula u dobrom smjeru sada. Vrlo lako bi se tu mogli navesti Harry Potter franšiza, Pirates of the Carribean ili James Bond, no mislim da većina ljudi danas shvaća da ti serijali imaju nekoliko ispodprosječnih ili loših filmova, te da ih nitko možda i ne postavlja toliko visoko. No ono što ogroman broj ljudi doživljava kao Isusa je Nolanova TDK trilogija. Da se razumijemo, za niti jedan film ne mogu reći da je baš loš, i osobno sam bio oduševljen sa Beginsom i Dark Knightom koji su mi pri izlascima iz kina bili najbolja stvar na svijetu, ali rangiranje među najbolje filmove u povijesti je meni jako pretjerano. Prvo moram oplesti po Risesu, koji je meni osobno jako prosječan film i koji mi svakim ponovnim gledanjem ispada sve slabiji, te imam s njim milijun problema. Prethodnici su, kao što sam rekao, jako dobri filmovi, ali ono što ih pokopava je pretencioznost zagriženih fanova koji ne dopuštaju ni raspravu oko njih. Kada netko kaže da TDK možda i nebi bio toliko uspješan da nije bilo Ledgerove smrti, ili da film počiva samo na njegovoj glumi, a da je sve drugo jednostavno meh, uključujući samog Batmana, količina uvreda i odgovora u stilu „ti to ne razumiješ“, „nije to za tebe“ je frapantna. Ja osobno nemam većih problema s prva dva dijela, ali znam da neki imaju, i mislim da imaju pravo imati ih i da imaju pravo na svoje stavove kada kažu ovo što sam već napisao, kada kažu da je 4. mjesto na imdb listi suludo visoko itd. Nije uopće sporno da prva dva filma spadaju pri vrh comic žanra (iako ih ja nebi okarakterizirao kao comicbook filmove uopće, već kao akcijske trilere koji posuđuju likove i ideje iz stripa), ali pretjerano je pričati o nedodirljivosti. Da odma zaustavim raspravu, ne mislim da su današnji Marvelovi filmovi bolji, uostalom ne svrstavam ih ni u istu kategoriju, i smatram da recimo Civil War i Avengersi, te TDK i Begins, svaki u svom nekom respektabilnom smislu, žanru i namjeni zaslužuju jako visoke ili maksimalne ocjene, ali filozofski aspekt o redefiniciji filmske umjetnosti putem filmova o Batmanu je suludo van proporcija.12. Igrom slučaja se nađeš u centru Hollywooda s multimilijunskim budžetom. Imaš jednu priliku za snimiti kakav god film želiš, te će se isti pojaviti na velikim platnima čitavoga svijeta. Daj nam neki sinopsis (dužina po želji), odaberi par okvirnih lokacija te glumački, snimateljski, glazbeni i ini postav. Režija si, dakako, ti sam. ELECTRONICUS Dosta sam razbijao glavu oko ovoga, i imam 3 ideje, jedna adaptacija, jedan povijesni i jednu originalnu ideju.Prvo krenimo sa adaptacijom, a to je StarCraft. Radilo bi se o serijalu, no ovdje ću pričati samo o jedinici, da ne duljim previše. Uglavnom pucalo bi se na LotR tip filmova, ne samo čisti blockbuster već nešto konkurentno i za best picture. Koga zanima priča neka pročita prva dva paragrafa > https://en.wikipedia.org/wiki/StarCraft#Story . Lokacije za tako nešto bi bile Australija i Novi Zeland uz naravno studio CGI. John Williams za glazbu, scenarij bi adaptirao Alex Garland (28 Days Later,Sunshine, Dredd i Ex Machina, igre: Enslaved: Odyssey to the West i DmC), dok bi se za kinematografiju pobrinuo Andrew Lesnie (Lotr i Hobbit trilogije, I Am Legend, King Kong) s time da bi se pokušao koristiti kombo praktičnih efekata i CGI-a kao u LotR-u koliko je moguće za takav film uz intenzivni make-up i kostimografiju. Od glavnih uloga Jeffrey Dean Morgan kao Jim Raynor, Jessica Chastain kao Sarah Kerrigan, Jeff Bridges kao Arcturus Mengsk, Sam Neill kao Edmund Duke.Što se povijesnog tiče, tu imam nekako najslabije razrađenu ideju, ali volio bio vidjeti španjolsku kolonizaciju Meksika iz očiju Azteka. Znači taj period od 1519. do 1521., Cuauthemoc i Montezuma s jedne strane, te Hernan Cortes s druge. Prikaz bi bio sličan onome Mela Gibsona iz Apocalypta, tražili bi se ljudi koji odgovaraju opisu Azteka, samo dok tamo nismo gledali sukob između njih i konkvistadora, ovdje bi to bilo itekako brutalno naglašeno. Lokacije bi jasno bile Meksiko i Južna Amerika, no uistinu neznam tko bi glumio, al glazba ide Zimmeru, s adaptiranjem tog događaja bi pomogao John Logan (Gladiator, Posljednji Samuraj, Aviator, Skyfall, Penny Dreadful serija) , a kinematografija Lubezkom ( Gravity, Birdman, Revenant, Children of Men, The New World). E sad što se originalne ideje tiče. Nemam cijelu priču filma, ali ovo je koncept. Radnja je smještena na Međunarodnu svemirsku postaju odnosno ISS. Prilikom zamjene posade (6 ih je tamo, troje odlaze, troje ostaju, dok novih troje dolaze) dođe do neke blage tehničke pogreške koju trenutni kapetan mora provjeriti. U njegovom odsudstvu jedan od novih članova je otrovan. Na kapetanu je i agentu na Zemlji da pokušaju otkriti tko je ubojica, ali kako bi se pojačala anksioznost, nikada ne vidimo NASA-ine agente na Zemlji, već u potpunosti pratimo lik kapetana. On pak mora biti oprezan jer prilikom istraživanja nalazi tragove koji ukazuju na to da ubojica planira ubijati i dalje, te da na svaki krivi korak kapetana prijeti uništenjem čitave svemirske postaje. Fincherovski mystery vibe u klaustrofobičnom okruženju. Kinematografija je u rukama Roberta Elswita (There Will Be Blood, Nightcrawler, Magnolia, MI: Ghost Protocol i Rogue Nation), sa scenarijem bi mi pomogao Jonathan Nolan, Howard Shore glazba (Se7en, The Game, Panic Room, LotR, Spotlight). S obzirom da se radi o 9 glumaca i 1 glasu bili bi to: Idris Elba (kapetan), Michael Shannon, Joaquin Phoenix, Walter Goggins, Brie Larson, Rooney Mara, Lupita N'Yongo, Krysten Ritter, Paul Bettany (umre na početku), i s druge strane glas Aleca Baldwina (nitko prepopularan, al dovoljno uvjerljiv da se radi o agentu).13. Osim što mora biti vrsni kuhar, koje su još 3 glavne karakteristike koje ti se sviđaju na muškarcu? Veigue Sve što ću navesti vrijedi i za žene, i neću reći „da mi je vjeran“ jer se to valjda očekujePozitivan stav – ne volim defetiste, lijenost uvažavam jer sam i sam lijen, ali početni stav da gubiš u bilo čemu prije nego li uopće započneš mi je užas. Nisam zagovornik ni one famozne „Just do it“ i „Nothing is impossible“ koje nam često prodaju, ali znam nekoliko ljudi koji pri bilo čemu imaju negativan stav prije nego li išta uopće počne. Smisao za humor/zabava – Imam jednog kolegu koji toliko nezanimljivo priča neke priče za koje misli da su smiješne, a daleko su od toga. Ne radi se tu ni o nekom drugačijem ukusu što se tiče humora, već o totalnoj bezličnosti i nezanimljivosti. Slično je bilo i sa jednom djevojkom s kojom sam bio, nakon 20ominutne diskusije o himalajskoj soli sam pobjegao glavom bez obzira.Direktnost/moralni integritet – ako sam zajebo reci mi, ako se s nečim ne slažeš reci mi, okolišanje ne vodi nigdje.14. 0d ocjene 1 - 10 koliko mrziš hajduk i kmečavce? Ako je ispod 8 ne komuniciram više s tobom. Greyback Mržnja je teška riječ, ali kmečavce ne voli nitko tako da neka bude tih 8 Ponekad su stvarno u pravu sa stvarima koje govore, i imam krdo prijatelja dalmatinaca među kojima su dva teška ultra i s njima nikad nikakvih problema. Ali nažalost velik broj njih, pogotovo na društvenim mrežama i netu (što je očekivano) nezna komunicirati i jedino što znaju reći je „rečki srbi“, „Volpi platija“, „1 dan u Splita ka 200 u Reci“, „di ste bili pred 4-5 godina“, „ne sramotite se brojkama na tribini“ itd. One kojima je to jedini oblik komunikacije stvarno žalim.15. Zašto misliš su ljudi s Gornje Vežice manje vrijedna rasa ljudi? tajger Ali ne mislim. :) Doduše to uistinu je jedini dio Sušaka koji mi se izgledom baš ne dopada, ali od tamo znam valjda dvoje troje ljudi. 16. Postao si članom mjeseca Koji su tvoji planovi za budućnost? Trčanje na Bostonskom maratonu, ulazak u Most ili pak nešto treće? Dabar® Izuzev već navedene velike fešte u Donjim Cjepidlakama povodom ovog osvojenog statusa, drugih planova baš i nemam. Naravno završit faks ove godine, probat ubost negdje neki posao, ali neki viši cilj za sad još ne vidim. S obzirom da sam već spomenuo te stvari oko faksa, eto, nebi imao ništa protiv rada, ako bi bio dobro plačen, u Zavodu za intelektualno vlasništvo. Ili pak s druge strane možda na neki način vezan u nekoj firmi koja se bavi reklamiranjem (Mad Men đir). Živim nekako od danas do sutra, a planovi za bilo što nastaju na licu mjesta. Postoji jedan rekreativni ovako doduše, iako nije još skroz fiksan, a taj je otići autom sa frendom u St. Ettiene na Češka – Hrvatska, pa malo lunjat kolko nam vrijeme i novac budu dopuštali na toj ruti. No to je daleko od isplaniranog još. Za trčanje sam prelijen, a za Most sam glasao. Nažalost.17. Da si prisiljen na sexy time s nekim članom FFA po tvom izboru, kojeg člana bi izabra? Naravno, samo muški dolaze u obzir. Shooter Tuhy. Znam kako izgleda, ali ono najbitnije, znam da će se opit prije našeg susreta i nadat ću se da će ga to učiniti flacidnim, pa da će on izvući deblji kraj. :) + ulazi u neku formu u zadnje vrijeme pa čak i ako mi plan propadne ajde bar će bit zanimljivo.18. Koji ti je životni san? Ako ga imaš. theMarko Okušati se u režiranju. Nakon srednje škole mi je čak u planu i bila dramska i taj smjer, ali kod nas je to gotovo pa besmisleno pokušavati ukoliko se ne prezivaš Višnjić, Bitorajac ili Šerbedžija. Nešto sam ja pokušavao, raspitivao se, ali da te uopće uzmu u razmatranje su tražili čuda. Volio bih skupiti dovoljno ljudi koje bi zainteresiralo to, koji nebi imali straha stati pred kamere, uz pomoć nekoga nešto i napisati, i napraviti neki projekt. Druga stvar bi bila okušati se u poslu u nogometu, primarno skautiranju igrača. Mnogi će reći da imaju oko za igrača, pa tako i ja, ali eto, kada bi mi se pružila prilika da me netko negdje pozove pod nekakvo tutorstvo i da zabilježim na papir svoja razmišljanja i pokažem ih nekom skautu nebi ni sekunde razmišljao.19. Od kad navijas za rijeku i jeli ides na gostovanja? Prika Sve je odgovoreno u prvom postu. Od sezone 1998/1999 krenuo na Kantridu. Bio sam na ukupno 6 gostovanja. Ne slažem se s onim da se ljubav mjeri s brojem utakmica na kojima sam bio, ali s druge strane imam maksimalni respekt prema onima koji idu, i uvijek ću se maknuti sastrane i zašutjeti pored takvih.20. Nabroji pet nogometasa koje si najvise uzivao gledati od kad pratis nogomet. Mozes i obrazlozit zasto bas oni.. gunner Huh, poprilično teško, al ajmo, bez redoslijedaAlessandro Del Piero – prvi dres kao klincu na leđima, uživao sam ga gledati i on me naučio što je to ustvari fantazista. Čovjek je napadač koji ima oko za gol, sjajan dribling, tehnički iznimno potkovan, poprilično brz, nesebičan, kreativan, vidi ono što drugi ne, jednostavno ultimativna kombinacija napadača i ofenzivnog veznog koja je opasna po gol protivnika gdje god da ga staviš na teren. Uz to je još i specijalista za slobodnjake i jedanaesterce, te komentatori i dan danas znaju nazvati dio terena od vrha 16erca do 20 metara „zona Alex“. Sjajno se slagao sa svim igračima uz koje je igrao, od Zidana i Trezegueta, do tarabetina kao što su Iaquinta i Amauri. Uz to je bio i istinska vođa na terenu i pravi gospodin. Uz sva domaća natjecanja osvajao je još i Ligu Prvaka i Svjetsko Prvenstvo, i jedino što mu je izmaklo je bio Euro. Njega u naponu snage bi stavio bilo kada u prvih 11 neovisno o tome tko su druge opcije.Pavel Nedved – Češka mašina, nezaustavljiv na lijevom krilu, nevjerojatna moć ponavljanja i sposobnost savršenog centaršuta sa lijevom nogom ili zabijanja u sredinu i udarca sa desnom. Ono što ga izdvaja od ostalih sjajnih krilnih igrača je njegova defenzivna igra. Ne može se ni izbrojiti koliko se puta taj čovjek vratio u svojih 16 metara zaustaviti napad nakon što bi došao do protivničkog kornera. Jedan od uistinu najkorisnijih igrača koje sam ikad vidio da kroči nogometnim pašnjacima. Takva snaga, izdržljivost, brzina, volja za igrom i želja za pobjedom se rijetko može vidjeti, pogotovo kod igrača na takvoj poziciji. Bog Isus.Pablo Aimar – ono što su kasnije postali Ronaldinho, sada Messi ili Ronaldo, to je onda bio Pablo Aimar. Sjećanje na te neke igrače mi taman seže od 2000te nadalje, i sjećam se da sam vidio nekog momka s nekom kosicom u Valenciji kako doslovno stoji na mjestu maše nogom i upućuje loptu suigraču kojeg je valjda samo on vidio. Jako mi je žao što je izgubio finala i Lige Prvaka sa Valenciom, i Europa Lige sa Benficom jer se stvarno radilo o mađioničaru sa tada drugima neshvatljivom vizijom.Steven Gerrard – Gerrard možda nema toliko kvaliteta kao ovi navedeni do sada jer se radi o potpuno drugom tipu igrača, ali nikada nisam osjetio nečiju prisutnost na terenu, kao nekakvu auru, kao njegovu. Ovdje stvarno stavljam na stranu i njegovu radišnost, i topovski udarac, i sve ostalo što ga je činilo sjajnim veznjakom, već u prvi plan guram tu osobinu istinskoga vođe na terenu. Ako se za nekoga može iskoristiti vojna analogija u nogometu i dati igraču čin generala, onda je to definitivno on. Odvrtite si samo Istanbul još jednom.Thierry Henry – ultimativna lakoća zabijanja, savršeni egzekutor, jednostavno nepogrešan kada je u šansi za gol. Nisam volio nikada nešto Arsenal niti Francuze, pa je malo čudan odabir zašto bi ga izabrao kao igrača kojeg sam uživo gledati, ali Henry mi je uvijek djelovao kao čovjek koji u bilo kojem trenutku na utakmici može zabiti gol i bojao sam se kada bi igrao protiv neke ekipe koja mi je draža od one u kojoj je on. Čak mi ga nije ogadio ni njegov prijelaz u Barcu. Za tog čovjeka sam uvijek imao veliko strahopoštovanje.Ima tu još tona igrača koje nisam naveo, ali nikada nisam bio fan Reala , Barcelone, Uniteda, Milana, Bayerna itd. u kojima su igrali i ostali najveći. Ova petorka možda nije najbolja ikad, ali su itekako u mom sjećanju. 21. Gdje si se najgore (najbolje) sašijo u životu? FensiSuperstar Ajme meni ima toliko mjesta da neznam odakle počet. Na skijanju u Francuskoj pred 6 godina nisam ni skijao u tih tjedan dana što sam bio tamo jer sam bio mrtav 0-24, svake godine na karnevalu što u Rijeci što u Senju mi uredno fali barem pola toga dana i redovito se probudim umaskiran negdje u gradu drugi dan, u Istri u Umagu i Motovunu je također iz godine u godinu demoliranje teško – pogotovo pred 3 godine kada sam razbio ogradu od nečijeg dvorišta sa autom i parkirao mu ispod njive i tako zaspao (mislim da je to ista godina kad je bio i onaj Poreč kad smo se vidjeli, tad je stvarno bilo opasno). Bila je jedna nova godina u Mrkoplju kada mi je frend zaspao u WC-u i slučajno prilikom riganja bacio ključ u školjku i povukao vodu, a ja ga spasio tako da sam prvo se popeo na škale i razvalio krivi prozor od kuće, da bi ga kasnije spasio Shining style (razvaljivanjem vrata sjekirom) i potpisao se šarafcigerom na zid da se zna da sam ja to uradio (u svojoj vikendici inače). Imam godišnje barem 7-8 takvih ultra priča, uz tradicionalne zabavne iz vikenda u vikend. Možete me komotno svaki mjesec izabrat za najboljeg člana i pitat me samo o tome jer bi skupio dovoljno odgovora.22. Hipotetski, da se u budućnosti oženiš (ženom, jel) i u braku dobijete dvoje djece, i oboje se kasnije u životu deklariraju kao homoseksualne osobe, jel bi ti to smetalo ili bi bio ponosan na svoje liberalne potomke? Zero Pa nebi reagirao na prvu samo kao „pa ok nema problema“, ali nebi mi smetalo i pomirio bi se s time. Doduše upisao bih na neki borilački sport pa ako ih itko zajebava da ga mogu dobro maznut šakom ili nogom. Bili bi prvi macho pederi u regiji.23. Najdrazi OST iz igre? viper89 The Legend of Zelda: Ocarina of Time – nakon Twilight Princessa sam se vraćao na Ocarinu i sjećam se da mi je taj soundtrack nevjerojatno legao. Napomenuo bi doduše još tu i Shadow of the Colossus.24. Koje su ti najdraže igre u ovim žanrovima: FPS, TPS, RPG, Racing, sport, avantura i horror? ThaUrban Za razliku od filmova, ovo će nekako i ići ajde. Bez redoslijedaFPS: Half-Life 2, Return to Castle Wolfenstein (+ Enemy Territory), Call of Duty: Modern Warfare, GoldenEye 007 i NOFC (jer je bio živi cirkus )TPS: MGS (1,2,3), GTA: Vice City, Tomb Raider (poseban naglasak na duju i na remake), Max Payne, Resi 4RPG: Kingdom Hearts 1 i 2 (iako su akcijski), Chrono Trigger, Chrono Cross, Planescape: Torment, Baldur's Gate II: Shadows of Amn, Mario & Luigi: Superstar SagaRacing: nikada nisam bio fan, tako da ću reći Driver i Driver 2, Twisted Metal ako se računa Sport: Football Manager (bilo koji), PES 6, Tony Hawk Pro Skater 2, FIFA 98 (igranje u dvorani je bilo nešto najbolje)Avantura: The Legend of Zelda serijal (posebni naglasak na Twilight Princess i Ocarina of Time), Broken Sword: The Shadow of The Templars, Broken Sword II: The Smoking Mirror, Monkey Island serijal, Grim Fandango, Shadow of the ColossusHorror: nisam fan, igrao sam samo Resi serijal (al sam već četvorku stavio pod TPS), i Silent Hill (2,3 i The Room). Izdvojio bi ajde SH 2. 25. Možeš li pojasniti proces preobraćenja na crkvu Nediljkovu? Zainteresiran sam nakon što sam čuo priče o rastu pussy/dick ratia. ELECTRONICUS Neprikladno je pričati o tome u javnosti (jednostavno bi svi navalili onda), javi se Yakuzi on će ti reći kada imam slobodno u svom rasporedu.
