Neka pozelim da sam se rodio u japanu gdje se jos i arkadne masine igraju. S vremenom ce digitalna kupnja, a zatim cloud igranje zamjeniti sve ono sto smo voljeli u stara vremena. I zato kad cujem da npr Nintendo vraca katridjere probudi se dijete u meni i pozelim im uspjeh i svu srecu svijeta (iako znam da je to samo nostalgija I da ce konzola vjerojatno biti kaka). Nznm, ne volim ovu digitaliju i od onih Sam koji jos kupuju audio cd-ove, igre i filmove na fizickom mediju te sve bitne datoteke sa pc pohranjujem na DVD ili prenosivi disk, a ne na neku od popularnih cloud usluga. Zoviteme old sport, ali jednostavno je lijepo vidjeti to sve na polici I sjetiti se kako Sam zbog neke igre kao mulac cekao ispred prodavaonice da se otvori te ju kupio tesko usparanim novcem i zurio kuci, cjelim putem misleci na nju, da ju ubacim u svoju konzolu, spustim zastore, zamracim sobu, stavim natpis na vrata - ne ometaj! I upustim se u avanturu do kasnih sati uz onu pomisao '' samo jos 10 min pa idem spavati''. Al eto treba se valjda pomiriti sa ovim sranjima, ali kako?!
