Prvo moram čestitati @Brijac na jako kvalitetnom tekstu, možda i najboljem "članku" kojeg sam pročitao zadnje vrijeme na ffa. Stručno, realno, objektivno i kvalitetno napisano štivo. Bravo!
S druge strane osobno mišljenje - jedinica mi je bolja odnosno draža igra. Donijela je ono čega u to vrijeme u gaming industriji nije bilo, a to je tolika povezanost igrača sa likovima iz igre te toliki sraz emocija. Nakon 30 godina staža u gamingu, tlou je igra koja se ne zaboravlja, što za puno drugih igara ne mogu reći.
Drugi dio, iako je tehnički i gameplayom napredniji od prvog dijela, što je i za očekivati zbog razlike od 11 godina između njih, nije zapravo donio ništa revolucionarno ili neviđeno niti mi je pomaknuo granice gaminga. Očekivali smo povezivanje sa likova, mix osjećaja, napredniji combat….i to smo dobili.
Dobili smo i više "shock" terapije, koje nismo očekivali i normalno je da su stoga podijeljena mišljenja. Moramo razumijeti da se ljudima teško odvojiti jednom od likova s kojima su se emocionalno povezali, i razumljivo je kako su negativno reagirali nakon smrti glavnog lika. O lgbt temi necu ni diskitirati, ali da su digli prašinu - jesu.
Smatram da su tlou i 1 i 2 remek djela, ali ce mi jedinica uvijek ostati u boljem sjecanju. Možda baš zbog toga, što nisam od igre očekivao ništa a dobio top 10 igru svih vremena.
Ja sam radi te igre nakon 20 godina pc-a prešao na konzole, na kojima sam i dan danas. I to nosi svoju težinu. Tlou2 je odličan nastavak igre i must have igra nakon odigrane jedinice, ali me osobno toliko emocionalno "uništila" sa namjernim promjenama u priči da to ni jedan gameplay više ne može popraviti. Kada djetetu obečaš sladoled, a dobije bananu, zadovolji potrebu za "slatkim" ali je emocionalnu u shocku i dok jede bananu razmišlja o sladoledu.
