Final Fantasy IX - dve riječi "Final Fantasy" i odmah svrstavam IX pored imena. Toliko me se dojmila igra na kojoj je radio legendaran studio Square Soft, igra za koju se usudim reći da je najatmosferičnija igra koju sam ikada igrao sa naracijske strane. Priča, likovi i međusobni odnosi istih pružaju originalno iskustvo čak i danas. Tematika tragedije, humora, nade i pitanja života i postojanja i igraču lako može probuditi ista pitanja, barem je to bilo u mome slučaju. Legendarni likovi poput Vivija, Steinera, Garnet, Blanka i Beatrix sa lokacijam poput Lindbluma, Alexandrije, Burmecije pružaju jednostavno nezaboravno iskustvo. Glazba i danas jedna od najboljih glazbenih izvedbi koje sam čuo. Jedina zamjerka je spor gameplay, ali to je faktor koji u ovom slučaju pada na zadnje mjesto i ne utječe na ocjenu. "How do you prove you exist…? Maybe we don't exist…" Što drugo reći osim da je igra koju ću uvijek pamtiti.
Tales of Symphonia - u doba kad je Final Fantasy žario i palio svojim naslovima poput FFX, te Suikoden uživao prestižni status, odigrao sam Tales of Symphoniu. Predivnu igru sa emotivnom pričom i jakim likovnim castom popraćen tada nečim što nije bilo svakidašnje kao danas - akcijskim sustavom borbe. Igra koja je bila jrpg, a igrala se kao hack and slash fluidno, dinamično i izazovno - bilo je uzbudljivo iskustvo čija je naracija i tematika samo tjerala da nastavim s igrom. Ozbiljna pitanja poput diskriminacije, religije i budućnosti bila su prisutna, te su se sama naracija i likovi temeljili na istima, uz dozu humora, priča je parirala svojom kvalitetom onima iz Final Fantasy serijala, te igra kao takva popraćena vrhunskim glazbenim score-om i grafikom pružala je iznimno igraće iskustvo - uz mnoštvo sadržaja poput opcionalnih side questova i bossova, te izazovne težine, plus mnoštvo dodataka za New Game Plus.
Final Fantasy X - iako FFIX najdraži, X nastavak će uvijek biti najbolji. Emotivna priča o vječnoj spirali sukoba života i smrti, likovima koji pričaju tu priču dušom glasovne glume i naracije. Atmosfera i prezentacija - te prvi Final Fantasy gdje su modeli ljudi stvarno modeli ljudi, a ne poligoni (naravno snaga novog hardvera). Glazba koja uz FFIX ima jedne od najljepših skladbi. Osobno najbolji turn based combat koji sam vidio. Brz, dinamičan, fluidan, močan. Blitzball mini igra za koju i danas šteta što nije izašla kao stand alone igra uz današnje standarde kao remaster sa online multiplayerom. Ogroman bonus sadržaj… I naravno snažan kraj koji je i međuostalom potaknuo i prvi direktni nastavak na neki FF u obliku FFX-2. Igra za koju imam originalne primjerke za PS2, PS3 i PS4, te bih nabavio i za PS5 da ikada izađe, a za Switch definitivno kad ga nabavim, da tako je dobar FFX.
Stellar Blade - možemo mi svi reći kako je Stellar Blade dobar radi grafike i prezentacije koju nudi svojim dizajnerskim odlukama što se tiče kostima i sl. glavne protagonistkinje, ali Stellar Blade pruža jednu vrlo kvalitetnu narativnu igru, sa odličnim gameplayom koji mi je top u žanru popračen djelomično Souls mehanikom, Stellar Blade pruža originalno sci-fi iskustvo (uz rame Nier Automati), koje me je uvukla u distopijski svijet svojon pričom i likovima, te tragediji koja ih prati. Glazba, glasovna gluma i sama izvedba igre pružaju blockbusterski doživljaj koji jednostavno se mora doživiti.
Final Fantasy XII: The Zodiac Age - igra koju nisam pretjerano favorizirao dok nisam odigrao remaster, a onda sam uvidio o kakvom se remek djelu zapravo radi. U doba kad je igra izašla, dojam FFX je bio prejak i jednostavno nisam se mogao okrenuti novoj perspektivi, šteta jer FFXII je igra koja je pomaknula granice. Semi open world Final Fantasy koji se bazira na Gambit sistemu koji pak funkcionira na automatskim radnjama likova baziranih na Vašim komandama koje ste namjestili u izborniku, a pritom ima feeling Star Warsa - fenomenalno. Politička intrigantna priča, sa dvoje vrlo dragih, pa čak i favourite likova, te karizmatičnim negativcem koji nažalost nema preveliki screen time, ali ono vrijeme koje provodi na ekranu, predstavlja itekako karizmatično. Mnoštvo sadržaja kao lokacija, bonus contenta u obliku hunteva - mini igre koja gura cijelu igru u novom smjeru, espera, bazaara i još mnogo toga čini FFXII, u ovom slučaju The Zodiac Age igrom koja je pak isponova pomaknula novu granicu ne samo serijala, već i žanra.
Heroes of Might and Magic III - legendarna strategija kojoj je i danas teško naći pravog konkurenta. Igra s toliko atmosferičnosti da se kosi s realnošću. Gospodarenje resursima, kreiranje vojne moći i istraživanje mape nikad nije bilo toliko uzbudljivo kao u ovoj igri, plus naravno ekspanzijama.
Warcraft III: Wrath of the Lich King - igra koja je svoju baznu inačicu spustila na ocjenu niže. Atmosfera, igrivost, igrivost, igrivost, custom mape - to je bila ekspanzija za originalni Warcraft III - fenomenalan streteški naslov koji je tada bio bez konkurencije, a ekspanzija je samo ga napravila još boljim.
Stronghold Crusader - strategija gradnje dvorca i brojne vojske, pritom gospodareći resursima i boriti se rame uz rame sa tri AI protiv četvorice AI-a koji rade tvrđave uvijek brže i bolje od Vas. Dok se brinete o resursima, šalju snage da Vas dokrajče dok Vi zovete u pomoć suboce AI i nadate se da Vas neće odbiti? - Može. Stronghold Crusader je promjenio pogled na streteški žanr i igra u koju sam potrošio sate i sate gradeći kraljevstvo - te koja može biti na popisu igri koje dijele ocjenu 10/10 bez dvojbe.
Metal Gear Solid 4: Guns of the Patriots - poslije trećeg djela kako napraviti bolji ili jednako dobar MGS - eto tako sa MGS4. MGS4 iako gameplayom oskudan to ne osporavam, naracijski rame uz rame sa MGS3. Igra koja je bila Holywoodski blockbuster, filmki doživljaj prezentiran videoigrom. Film u kojem glavnu ulogu imamo mi igrači. Solid Snake je tu, Raiden je tu, Meryl je tu, Otacon je tu, Ocelot je tu,
SPOILER!!! Vamp je tu, Metal Gear Rex je tu, Shadow Moses je tu, Eva je tu, Big Boss je tu. KRAJ SPOILERA!!!
Trebali još sto reći? Bossevi su fenomenalni uz Cobru Unit možda čak i najdraži u serijalu. Gameplay mehanike poput ciljanja i pucanja su konačno implementirane u MGS serijal - najveća zamjerka trećeg nastavka koje je konačno Remake ispravio. Kraj dosljedan MGS serijala koji zaokružuje veliku cjelinu istog. Prva MGS igra u kojoj sam osvojio najbolji ranking "Big Boss" Rank - što još reći osim da se radi o remek djelu igraće kulture.
Fire Emblem: Path of Radiance - naslov za GC konzolu koji kad sam vidio u trgovini ostao zadivljen coverom. Fantasy tematika u stilu vojske gdje je jedan život jedan život, ako vojnik ili general padnu, padnu do kraja igre - to je Fire Emblem, prva igra iz serijala koju sam odigrao i još uvijek najdraža, ne samo iz serijala, već i žanra. Priča i likovi jedni od najdražih posebice negativac koji nije samo random zlikovac, već osoba koja zna što i zašto želi - te uloga koju igra fenomenalno dočarana, sa support castom kako pozitivaca i negativaca pridodaje glavnim likovima razlog njihovoj borbi, njihovom ustrajanju u požrtvovnosti. Igra koja je ostavila na meni poseban osjećaj timskog rada, brige za suborce jer jedna kriva odluka, jedan krivi potez i zauvijek su izgubljeni. I danas najdraži Fire Emblem - igra koja svojom naracijom, a zatim i gameplayom pruža iznimno strateško igraće iskustvo.
Eto toliko od mene, ako se još sjetim koje igre napišem, ima još onih koje nažalost ne mogu svrstati u 10/10 igre, a blizu su. Nekom zgodom i njih spomenem, a možda se i raspišem i za njih.
