Meni je GamePass vise služio do sada kao nekakva mogućnost da isprobam xy igara koje me zanimaju pa što mi se svidi, kupim i odigram. No to sam uzimao više periodično kada bi došla nekolicina igara koje me zapravo zanimaju. Mislim, iz današnje inflacijske perspektive, nije stvar u novcu - 12€ se potroši u dućanu na 2-3 random gluposti gdje ti nije jasno što si točno kupio. Vrijednost je genijalna. No ja sam recimo postao već alergičan na pretplate te ako ih fakat ne koristim, imam dojam da bacam novce u vjetar. Spotify mi je ok plaćati, jako puno slušam glazbu na njemu (i sve vise podcaste). Netflix isto, supruga i ja svaki mjesec nađemo cca 2 serije i neki dokumentarac za pogledati. iCloud pretplata, da, treba mi zbog bezbroj fotki i 3€ je zanemariv trošak. No pretplata za igre, ne znam, Dragon Age sam razvukao na 6 mjeseci i imam na Steamu barem 50-ak igara koje me čekaju u backlogu. Za cijenu mjesečne pretplate mogu na random Steam saleu kupiti svaki mjesec neku ok igru koja mi trajno ostaje. Ili nešto na GoG-u od klasika bez DRM-a.
9000 otkaza je teško sranje, mogli su krenuti od vrha menadžmenta koji je odgovaran za cijelu situaciju. Općenito mi se sve vise gadi koncept javnih kompanija u kojima profitne marže nisu nikada dovoljno velike za dioničare, čovjek je tek statistička pogreška na papiru i sve je uvijek amazing, čak dok 9000 ljudi ostaje bez posla. Već sam prije pisao, nije na tržištu odgovornost da brine o održivosti poslovnog modela kompanije. No šteta truda, novca, vremena i izgrađenih timova koji su okupljali velike talente. Općenito gaming industrija je ovu generaciju teško sranje - nikada vise odličnih igara i nikada više istovremeno ugašenih projekata i otkaza. Valjda se i debelo pretjeralo u vrijeme korone pa je i to uz sve drugo i dalje došlo na naplatu.
