Bit ću pristojan i objektivan; MindsEye nije igra „7/10“. To jednostavno nije istina i brojke to dokazuju. Na Metacriticu igra ima prosjek 43/100, a na Steamu samo 38% pozitivnih recenzija – to je realno 2,5/10. Ako ovo nekome izgleda kao „solidna sedmica“, ne znam na kojem planetu živi.
Tehnički je igra katastrofa. Konzole su zaključane na 30 FPS-a, padaju frameovi, a na PC-u je još gore – stutter, glitch-evi, NPC-ovi koji lete, vozila koja prolaze kroz zidove, česta rušenja. Kontrole kasne, borba je troma, a sustav covera zastario. Kritičari su je s razlogom prozvali „tehničkim disaterom“.
Gameplay? Repetitivna šablona iz prošlog desetljeća. Vozi tamo, odradi pucnjavu, povratak, razgovor. AI protivnika je smiješan, neprijatelji su spužve za metke, a otvoreni svijet je prazan – samo ceste za vožnju između dosadnih misija. Sve izgleda kao nešto što je trebalo izaći 2012., ne 2025.
Priča? Imala je potencijal – distopija, neuralni implant, korporativne intrige – ali ništa od toga nije iskorišteno. Likovi su generični, motivacije klimave, kraj isforsiran i nedorečen. Nema prave dubine, nema interaktivnosti.
Da, grafika i cutscene su ok, glas glavnog lika solidan, i postoji ideja o user-generated sadržaju, ali to ne spašava činjenicu da je igra poluproizvod. Realna ocjena? 4/10, maksimalno 5 ako zatvoriš oči na tehničke kvarove i repetitivnost. Tvrdnja da je 7/10 jednostavno nema uporišta ni u brojkama ni u realnosti.
Što je najgore ne pada mi na pamet apsolutno ništa iz igre da bi mogao reci ok, igra je loša ali nekome xy stvar iz igre može biti super pa je njemu osobno zapravo igra vrlo dobra.
