ronin47 Pa i nije je bilo. Centar i sva moc je bila u Beogradu.
Ne bi bilo današnje Hrvatske, bila bi raskomadana bez partizanskog pokreta, kao što su podijelili Njemačku na dva dijela. Mi bi prošli daleko gore, pogledaj kako nas je zapad tretirao u Bleiburgu, odbili su primiti ljude koji su tražili zaštitu, sve kompletno bez razlike. Da nije bilo masovnog antifašizma uništili bi spomen Hrvatske. Pogledaj kako su nas tretirali kad smo se borili za nezavisnost u domovinskom, priznali nas nakon teških pokolja. Bili bi najsretniji da smo nestali, čak nam nametnuli i embargo da se ne možemo naoružati i braniti za vlastiti novac. Blokirali a ne pomagali.
Jedan od uvjeta je bio upravo gašenje HOSa
https://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-je-bio-hos-stranacka-vojska-opsjednuta-ustasama-koju-je-unistio-hdz/2180255.aspx
""Ja znam da je među tim mladićima bilo hrvatskih fanatika, ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da se nastavila na crnokošuljaškim tradicijama? To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti, jer današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije, demokratske", govorio je Tuđman u intervjuu s Romanom Bolkovićem 1992. godine. "
Ali nije se dogodila popast Hrvatske nakon nacističke vlasti, unutar Jugoslavije imali smo svoje jasne granice, himnu i po zadnjem ustavu pravo na odcjepljenje u granicama koje imamo i danas.
Kaj se tiče centra moći HR je za vrijeme Juge imala 4.8 miliona stanovnika, širenje industrije, zdravstva, školstva i stambenog zbrinjavanja koje je bilo pravo, morao si biti stambeno zbrinut pa makar gradio kuću na livadi bez dozvole. Režije su bile stvarni troškovi, nitko nije smio profitirati.
Danas si mlad čovjek po ovim cijenama samo može sanjati vlastiti stan ili bit u kreditu trideset godina,
Hrvatska himna se svirala na sportskim događajima. Nije se smjelo puno više od toga ali tako je bilo više manje svima, u stavri koliko se sječam sa himnom to je bila naša privilegija. Prvo hrvatska himna pa o onda jugoslavenska. Mi smo se ljutili jer plaćamo za slabije razvijene, kaj u policiji i vojsci ima previše srba itd. Na kraju radnik je morao raditi onda, ali mora i danas.
Da li sam jugonostalgičar, nisam. Život mi je kakav sam si želio. Kao mlad sam zavidio starcima što mogu radititi u istoj firmi cijeli život, isto je pošlo i meni za rukom. U privatnoj sam firmi, nisam uhljeb 33 godine, tak da vjerujem da ću tu ostati još 7 do penzije. Stambenog prostora imam i previše, ide se na more jeftino ko jugi, natrpa se gepek, dugogodišnji jeftini najam pa uvijek ista cijena…pojma nemam o privatnom poduzetništvu, niti želim znati niti mogu podnijeti taj stres i kurcobolju za podanike….u biti ne da volim jugu nego mrzim kapitalizam i novac kao svetinju.
Što želim reći, patrioti mogu biti svi bez obzira na politički svjetonadzor. Istra je imala u postotku najbolji odaziv kad su bile mobilizacije, najmanje se ljudi izvlačilo. Mene su zvali 93. i 95. kaj su mi rekli to sam izvršio, ne žalim se. Nisam hrabar, nisam heroj u crnoj majici ali nisam ni Minken bojna ili anemični.
