StarFox_N Kada god pročitam komunisti stvori mi se veliki upitnik iznad glave.
Kakvi mrtvi komunisti? Ne poznajem niti jednu jedinu osobu koja za sebe kaže da je komunist.
Stvarno me zanima. Gdje i koji su ti komunisti?
U Jugoslaviji su ključne pozicije u društvu, osobito u medijima, obrazovanju i kulturi, bile pod strogom kontrolom države i Saveza komunista. Uloga tih kadrova bila je prvenstveno ideološka, a njihova funkcija zaštita poretka, kontrola javnog narativa i promicanje marksističko-titoističkog pogleda na svijet.
Profesori na ključnim sveučilištima (FPZG, FFZG itd.) stvarali su novinare i urednike u medijskim kućama, dramaturge u kazalištima, autore u probranim izdavačkim kućama, voditelje kulturnih manifestacija itd. Redakcije su bile sastavljene od kadrova koji su pisali i odobravali sadržaje unutar striktnih ideoloških granica, a desetljećima su sustavno indoktrinirali mržnjom prema hrvatskom nacionalnom identitetu i tradicionalnim vrijednostima.
Nakon raspada Jugoslavije, svi su ti ljudi ostali u sustavu. Iako je Hrvatska prošla kroz političku tranziciju, kulturne i obrazovne elite većinom su ostale iste. U ratnim godinama dio njih privremeno je utihnuo, ali nije došlo do sustavne kadrovske promjene (prvenstveno zato što zbog prirode prethodnom režima alternativa nije ni postojala). Kada je rat završio, kadrovi su se ponovno javno aktivirali, samo s malo prilagođenim diskursom, ali istim vrijednosnim ciljevima. Umjesto otvorenog marksizma, usvojili su liberalni i globalistički narativ, a uz to su se i dalje protivili svemu što je domoljubno, tradicionalno ili vjerski utemeljeno, samo pod krinkom “europskih vrijednosti”, i “borbe protiv fašizma”.
Kako lustracija nikada nije provedena, ti su kadrovi kroz obrazovni sustav nastavili stvarati nove generacije istomišljenika. Fakulteti poput Filozofskog, Fakulteta političkih znanosti (iz kojeg su proizašli Zoran Šprajc, Mojmira Pastorčić, Tomislav Klauški i većina današnje medijske scene), Akademije dramske umjetnosti i njima slični, postali su filter kroz koji prolaze samo ideološki srodni kadrovi. Upravo s tih mjesta dolaze osobe koje i danas oblikuju javni diskurs u medijima, obrazovanju, kulturi i civilnom sektoru.
Zato kad se danas govori o “komunistima”, ne misli se na prave komuniste ni bivše članove Partije, jer njih više nema u formalnom smislu. Misli se na taj isti aparat koji, kroz ideološki kontinuitet, na ključne pozicije javnog diskursa i dalje postavlja ljude s istom netrpeljivošću prema hrvatskom identitetu, tradiciji i svemu što im svjetonazorski ne odgovara. Samo su promijenili obličje, ali suština je ostala ista.
