Battlefield 6 dolazi s ambicijom da konačno spoji filmski spektakl i ratnu ozbiljnost u jednu zaokruženu kampanju. Vizualno impresivan i tehnički snažan, ovaj nastavak želi dokazati da Battlefield može ponuditi više od pukog multiplayer kaosa.
No iza eksplozija, destrukcije i velikih razmjera krije se kampanja koja pokazuje i snagu i pukotine serijala. Uloženi resursi su vidljivi – ali pitanje je jesu li iskorišteni do kraja.
Battlefield serijal nerijetko je nudio zanimljive kampanje, ali gotovo nikada nije uspio nadmašiti Call of Duty kada je riječ o filmičnosti, osjećaju zaokružene cjeline i jasno definiranoj narativnoj liniji koja se prirodno pretače u gameplay. Battlefield 6 imao je savršen trenutak da to promijeni. Recept je bio jasan – uzeti COD kampanju kao temelj i presvući je u Battlefieldovo ruho: veće razmjere, destrukciju, ozbiljniji ton i rat kao kaos, a ne kulisu. Ambicija je bila tu, pitanje je samo je li realizacija uspjela. Odgovor, nažalost, nije jednoznačan. Ono što Battlefield 6 kampanja radi vrlo dobro jest ton. Igra je ozbiljna, mračna i vizualno izuzetno dojmljiva. Grafički briljira i impresivno je koliko se glatko izvodi s obzirom na razinu detalja, efekte i razmjere scena. Okruženja su bogata, destrukcija je i dalje jedan od najjačih aduta serijala, a veliki “set piece” trenuci podsjećaju zašto je Battlefield oduvijek imao potencijal za spektakl koji nadilazi puku pucačinu. U tim trenucima kampanja djeluje samouvjereno, gotovo moćno – kao da gledaš ratni blockbuster koji samo čeka da se do kraja razmahne.
Nažalost, upravo u narativnim momentima Battlefield 6 počinje zaostajati. Priča i režija jednostavno ne dosežu razinu Call of Duty kampanja, a u nekim segmentima ne uspijevaju nadmašiti ni Battlefield 3, koji je već godinama referentna točka serijala. Likovi su zamišljeni kao snažne, kompleksne osobe s osobnošću i motivacijom, ali u praksi ostaju iznenađujuće neupamćeni. Činjenica da se ni nakon dva prolaska kampanje teško prisjetiti njihovih imena ili konkretnih karakteristika govori dovoljno. Kampanja se odigra, prođe i – nestane iz sjećanja bez emocionalnog repa koji bi je zadržao u mislima igrača. Najveći problem kampanje leži u gameplayu i tehničkoj neispeglanosti koja izravno ubija imerziju. AI suboraca djeluje nedovršeno, njihovo kretanje često je čudno, a prolazak kroz naš lik ili nelogične pozicije u borbi razbijaju osjećaj stvarne ratne situacije. Tranzicije između gameplaya i cutscena znaju biti trapave i neprirodne, kao da nedostaje jedan završni sloj režije i poliranja. Povremeni glitch-evi i opći osjećaj nedovršenosti ostavljaju dojam kampanje koja kao da nije prošla finalnu kontrolu kvalitete – što je posebno frustrirajuće jer se vidi da su resursi uloženi.
Iako mnogi i dalje odmahnu rukom na spomen Battlefield kampanja, ovdje se jasno vidi da je trud postojao. Ovo nije kampanja odrađena reda radi. Problem je što taj trud nije doveden do kraja. Nedostaje još malo pažnje u svakom segmentu – od AI-ja, preko animacija, do narativnog tempa – kako bi se dobio zaista kompletan proizvod. Ovako, Battlefield 6 kampanja ostavlja pomalo gorak okus u ustima: nije loša, nije ni promašaj, ali je velika propuštena prilika. Sve u svemu, Battlefield 6 kampanja je prolazna. Ima sjajan vizualni identitet, ozbiljan ton i poneke impresivne trenutke, ali joj nedostaje kohezija, poliranje i narativna snaga da bi stala uz bok najboljima u žanru. Uz samo malo više truda i završnog dotjerivanja, ovo je lako mogla biti kampanja koja bi promijenila percepciju Battlefield serijala. Ovako ostaje još jedan podsjetnik na to koliko je potencijal bio velik – i koliko je šteta što nije u potpunosti iskorišten.
