Kažu ankete da u Domovini Hajduk ima oko 1.5 mil. navijača. Oni kažu da vole Hajduk. Vole ga, ali...
Tamo negdje prije 10-ak godina, koja manje ili više nebitno, osvanula je parola: 'Loža puna mafije, stadion praznine, srce nikad snažnije dok naš Hajduk nestaje'. I tih godina ankete su govorile da u Domovini Hajduk ima oko 1.5 mil navijača. Volili su ga i onda, ali...
I onda se dogodila generacija sa snom i s jedinim kapitalom za borbu. Generacija koja je imala srce. Kako kaže parola tada 'srce nikad snažnije'. Generacija koja je sanjala Hajduk s ložom bez mafije i stadion bez praznine. I ne samo da je sanjala nego je generacija krenula u borbu za taj i takav klub.
Danas gledamo upravo takav klub. Klub koji kao galija uplovljava nakon desetak godina krvavih bitki na nemirnim morima u luku. U luku gdje ga čeka 1.5 mil. onih koji ga kažu vole, ali su ga ipak otpisali zadnjih 10 godina i 'znali iz prve ruke' da ta plovidba nema smisla. I uplovljava Hajduk hrabro u onu drugu luku, onu pored ipak, u onu sigurnu. Tamo je 30.000 onih koji su bili s njim i dali mu snagu da bude tu gdje je sada. Tamo ga čeka 30.000 onih koji su mu dali vitar u jedra, barut u topovnjače, pitku vodu na oceanu i povoljne struje. Oni koji su ga branili od naleta gusara i barbara da on sigurno plovi.
Uplovljava pred vratima Evertona na Poljudu. Pred momentom kada će samo 30.000 članova ući na stadion a 1.5 mil. navijača će požaliti da nisu tamo i shvatiti da kada te vodi srce nema 'ali'. Da tada ne postoji san koji se ne može ostvariti.
I zato, kada uđete na stadion. Okrenite se oko sebe. Pogledajte tih 30.000 ljudi, pogledajte im lica, osjetite njihova srca. Srca koja su sanjala san isti kao i vi, koji su izbacili 'ali' i koji s vama sada taj san žive. Pogledajte, osjetite, naježite se i prepustite. Neka vas ponese... Vridilo je.💙❤💪
