Svaka čast na temi a i da ima sličnih šta ima veze. Ionako sve recikliramo i ponavljamo kao dio životnog ciklusa.
Imam tih gaming uspomena dakako sa prve plejke ali ponešto i sa četvrte ali sa prve zbilja pun k. Neke su mi i isparile iz mog sivonje, hehe!
Već sam neke i spomenuo kroz ove 4 godine mog sudjelovanja u ffa saboru.
Mislim da ovdje nema baš niko loša iskustva sa samim gamingom već ponekim ljudima koji nisu kužili stvar. Ne može gaming poć po zlu da ga hebeš. Osim možda neka super težina u igranju pa hitiš kontroler u tv ali i to je dio zabave. To je kao što rekoh zabava i prije svega ludorija kakve nema.
Ovo dalje u nizu nema veze striktno sa temom ali "palo mi na pamet".
Jučer (ali i češće o tom razmišljam sam) ponovo razmišljao i mislio kao prof. Baltazar dok sam spremao ručak hodajući levo desno baš kao i on a ja čekajući da mi zakipi voda pa da smanjim vatru i sjetih se. Trebalo mi ipak neko vrijeme dok mi nije palo na pamet da osmislim cijelu scenu u glavi odnosno kako je nekoć prije 20-tak g +-gaming bil rezerviran samo za klince i tinejđere a oni malo stariji kaj su igrali i nisu baš bili normalni. Danas su manje više onda svi takvi nenormalni.
U filmovima su ih obično prikazivali kao prištave sa naočalama, fudbaler frizurom i pogrbljene i tjelesno nerazvijene u malim sobičcima. Takve bi svak nazival svakakvim pogrdnim nazivima da te Bog oslobodi.
Gaming otada se nije puno promjenil osim što je ušel u 3D okruženje sa boljim prikazom piksela ali smo se mi promjenili kao društvo. Granice se pomiču u glavama, bravo za to, ali za sad samo za gaming. Došlo bude vrijeme i za druge sfere.
Ali ja moram dan danas opravdat no gamerima zakaj igram a nisam više neki balavi dečec. Puno njih tih prigovaratelja i sad sami igraju nekaj na kompu, makar belu ili druge kartaške igre ali svejedno, opet je to računalna igrica. Donedavno su mi se takvi rugali, šta vidim u tim igricama i sl.
Ma nabijem na kurac sa oproštenjem sve koji imaju neke zidove u glavama za bilo šta u životu dok se ne pojavi pravi bikonja da im te zidove poruši.
Živi i pusti druge da žive kako žele.
Igraju danas stari dedeki i bakice, vidio sam na YT-u.
Šta nam urade da smo taki postali, kao majmuni kad dobe igračku. hehe!
Ma samo naprijed bake i dedeki ako imate volju jer morate naučiti igrat da bi mogli znanje prenjeti na unuke a ne kak smo mi se mučili i rješenja tražili po PSX i ostalim gaming časopisima.
Gamer sam se skoro pa rodil, dakle od rođenja. Sada igram sve manje ali u glavi mi stalno kako nešto moram igrati. Umori čovjeka to sve skupa i manuti se tog čorava posla si mislim ali gaming ne izlazi iz mene. Takav ću otič sa ovog svijeta.
Ako ništa drugo, volim se prisječati i pisati i razgovarati o ovoj temi jer to je moja najdraža uspomena a to je GAMING.
Takav ću otić sa ovog svijeta, možda sa kontrolerom u rukama
