pravednik Ne razumijem matere koje u ranom stadiju otkriju da će dijete biti bolesno/jako retardirano ili poživjeti 3 godine i odluče nastaviti trudnoću na kraju i roditi u 21. stoljeću.
Vidiš kako je lijepo biti žena. Kada će te u 99% slučajeva osudit država, ljudi i svi bližnji jer si kirurški uklonila genetski bolestan skup stanica veličine borovnice iz svoje maternice jer ne želiš patnju sebi, svojoj obitelji i prvenstveno tom novom živom biću. I da kad ideš na svaku konzultaciju, pregled i na kraju zahvat, moraš proć kroz 20 ljudi koji kampiraju ispred i govore ti da si ubojica i da razmisliš jer ćeš gorit u paklu, jer se žene odlučuju na abortus kao lifestyle stvar, jer su sebične i ne žele potomke, samo se žele jebat i abortirat. Jer svi znamo da kontracepcije danas nema, nego se ide u ekstrem da se zatrudni, pa se abortira poslje, onako rekreativno jer je jeftinije od pilula ili paketa kondoma, i svakako manje invazivno.
I da, većina žena odluči imat bolesno dijete jer se nadaju da će ga uspjet izliječit, ili ako je genetski, odluče imat dijete jer im partner neda prekid trudnoće, obitelj im neda prekid trudnoće, i količina snage koju čovjek mora imat da se odluči na prekid trudnoće je enormna, a nerijetko poslje toga nažalost imaju trajne psihičke posljedice.
Hrvatska još ima puno palente za papat što se tiče toga, sve dok vidiš one klečavce koji imaju IQ koji im parira broju cipela koje nose, i dok se kirurški zahvat osuđuje i uspoređuje sa ubojstvom, nema tu kruha.
Ako pitaš ljude da ti opišu abotrus, 90% ljudi će ti ga opisat da dijete čupaju kliještima iz maternice, da trgaju ruke i noge. Eto, sve rečeno.
