Nisam mislio se nadovezivati na ovu temu, jer prvenstveno nisam došao tražiti savjet, već kao što sam rekao, venting (aposlutno svaki ovaj komentar, bez uvrede bilo kome, sam već čuo više puta u svom životu), ali ono što sam izvukao su neki tipični "just go out there and seize the world by the balls brooo" komentari:
- kukate samo
- Tajland/passport bro
- nemoj biti pička
- vjerovatno si slob i scum, asocijalan i ne znaš pričati s ljudima
- probaj biti peder, rupa je rupa
itd. itd. sto opet, kazem, ne uzimam za zlo, nego je jednostavno u našoj muškoj prirodi da razbijemo teže teme humorom.
Onda neki pozitivni i optimistični (iako naivni i template) komentari (što ih ne čini pogrešnim):
- nikad ne znaš, nisam mislio/mislila u tom trenutku tražiti, a evo sad udani/oženjeni X godina
- potrebno raditi na sebi
- grad je pun zena, samo ti ne znas pricati s njima, moras popraviti socijalne vjestine
- trebas otici vise na neki socijalni event i družiti se itd. itd.
Ne kazem da su svi ovi komentari meni upuceni, nego generalno vjerujem to je objektivno vase stajaliste o ovoj temi tko god dođe da se požali o ovome, nebitno jel na forumu ili uživo. To je vaše personalno mišljenje.
Međutim, činjenica je da u svijetu nikad više nije bilo samaca i razvedenih ljudi. Dosta su se kriteriji žena također podigli (što je sasvim ok), dosta su nas socijalne mreže koje bi trebale služiti kao način da smo bliži ljudima, zapravo otuđili. Postali smo ovisni o lajkovima i ogorčeni kad ne dobijemo iste. Što je apsurdno, ali je tako. Žene danas imaju više nego ikad pažnje (dovoljno je otiči na ig/fb/tinder ili gdje već i usporediti inboxe) gdje muškarci nemaju skoro nikako.
Ovo sve gore što ste rekli je da polazite s pretpostavkom da poznajete intimno nečiji život. Što nije istina. Mali tidbit o meni, imam dostojnu plaću (odličnu za BiH barem), završen fakultet, ne pijem, ne kockam, ne pušim, mislim da "objektivno" ok izgledam (iako subjektivno ima milion stvari koje mi se ne sviđaju na meni, ali ono, who doesn't), svoje auto i svoj prostor. Pomažem roditelje finansijski mjesecno i stvarno mislim da je samnom iznimno lako za pričati uživo jer mogu o bilo kojoj temi pričati bez problema (ili u najgoru ruku biti dobar i pozoran slušaoc... slušatelj? Ah, who cares, you get the gist). Dakle ovi neki prijatelji što imam stalno kažu "joj pa ti si tako super osoba, baš nas čudi kako si još sam". Ne volim stalnu samoću, štaviše, postanem depresivan nakon dužeg perioda samoće. Imam opciju da remoteam 24/7, ali 90% vremena se odlučujem otići do ureda čisto da nisam u svoja 4 zida konstatno. Teretanu redovno posjećujem također.
So, what the fuck is wrong you might say then?
- zivim u malom gradu, tj. grad je kao što sam rekao, ok za razliku od okolo sela, ali opet, racunajuci na egzodus omladine, poprilicno ghost town 90% vremena
- u godinama sam kad znam sta volim i sta ne. Ono sto ne podnosim su bistro i cajke u 12 navečer koje nit vise imam vremena i energije kao kada sam klinac bio. Da sam u većem gradu, gdje ima nekih meetupa, aktivnosti itd. aposlutno mi ne bi bio problem ici i proaktivno traziti takva mjesta. Ali nazalost, jedino sto ovdje ima je planinarenje s penzionisanim osobama i mali nogomet gdje kuronje i HA BU HA seljačine prosperiraju. Nisam ljubitelj nijednog. Međutim, sve i da ŽELIM ići na ta mjesta, tu su sada klinci i pantere kao što sam rekao, age group koji mene ne interesuje. Znam, jer sam probao u više navrata i jednostavno su mi se dlake na koži podigle od toga
- citajuci oxi post (koji mi je više privukao pažnju, jer je iz zenske perspektive) kako se ona upoznala s svojim muzem, ona je pitala njega, a ne on nju. Takodjer, radili su na lokaciji gdje su bili u bliskom susretu i jedno i drugo, sto je poboljsalo sanse da se ona i on upoznaju i saznaju više jedno o drugom. Ne želim insinurati, ali da je to bio tinder swipe, teško bi on preživio. Opet, teško je suditi prema postu na forumu, ali dakle, ja sam tvrdnje da zene ako zele, dobices hint, tvoje je ostalo. Kao nekad kad bi bacile handkerchief. Tvoje je da joj ga vratis i nastavis convo. Ako ne citas hint, jebiga. Posao i moja struka je takve prirode da nema se puno interakcije s drugim ljudima. Dovoljno receno.
Sad, šta ostaje? Tinder probao, ljudi konzervativni, "sramota" ako babo cuje da ona ima profil, dakle swipeao si 20x i kraj. Prijatelji preporučuju socijalne mreže (iako se nitko od njih nije upoznao na taj način, ali su svjesni ovih svih stvari i zahvaljuju Bogu što su uspjeli naći jedno drugo prije nego je postalo "kasno"). Pošalješ x broj follow requestova, 60% zavrsis u spamu, 30% prihvati tvoj follow, ali te ne zaprati (što odmah uklanjam i ja), a onih 10% je što actually pratimo jedno drugo.
I tako, nađeš pogodnu priliku, komentarišeš neki story, shoot your shot basically i... ništa. Probaš opet i opet i ništa. Ali evo tih par što je i došlo do neke konverzacije, evo jedan primjer kako je to išlo
- Krenula konverzacija, komentar, relativno brz odgovor, op op, ima tu nešto. Ja nju pitam nešto, ona mene, nema dugog čekanja između poruka što je super sign. Nakon dan-dva konverzacije, upitam da li je za kafu, da nastavimo priču uživo, ona kaže "pa ne bih" (tim rijecima). Ja kontam, okeej, nisam dobijao takve signale, ali ok. Napišem "aha, jesam ja nešto pogrijesio ili?, oprosti ako sam bio napadan". Ona će: "ma ne, samo, ti mi ubijas dosadu". Ja onako citam i ne vjerujem. Naravno, ne zelim neku diskusiju daljnu, napišem "ok, barem nesto pozitivno iz ove price za tebe" i ona napise (to je zadnji nnjen komentar bio btw.) "I, jel sad ide gym arc?".
Onda te toliko ohladi, da kazes sebi nakon x ignorisanja i onda ovakvih čudnih konverzacija, ma jebemti ovo, koji ce mi kurac ovo i posvetim se sebi i necemu drugom. Prodje par mjeseci, opet te savlada samoca i krenes opet na neke nacine pokusavati, ali ubrzo shvatis da cycle repeats itself. Onda se vraćamo na "joj, ljudi osjete očaj" ili "ne može to na silu, doći će to samo" i najbolji od svega "budi više proaktivan".
Da li je do mene, da li sam ja izbirljiv? Ne bih rekao, barem ne za prvi dejt. Kasnije ako ne klikne, Bože moj, ali barem pokušaš. Ali vrlo-vrlo rijetko dodje do dejta. Ali ona teza "znas, ako ti nisi sretan sa sobom, onda pređi u dvosob… pardon, neće te druga osoba usreciti" mi je uvijek bila cudna, jer ja JESAM sretan covjekom kakvim jesam. Sto ne znaci da istovremeno ne osjecam prazninu jer sam u godinama kada ne zelim biti sam i jer zelim svoju porodicu. Is that so wrong?
TL;DR Mislim da, kao što sam rekao ranije, dobrih ljudi ima, samo je vicious cycle i okrutno kako se vjerovatno nikad neće sresti. Bilo to zbog x nekih razloga, koji bi možda i bili 1/1 match jedno za drugo, ali danas nikad više udaljeniji nismo bili. Pogotovo kako starimo. Tko je jamio, jamio je. Mladost uzima godine zdravo za gotovo, a starost nije cijenilo vrijeme koje je imalo.
Uglavnom, tko pročita sve, evo medalja za prvo mjesto. Tko ne, napisaće nešto šaljivo i tako ukrug. 
Inbound komentar "imaš malu kitu" ili tako nešto, I'm ready for that
Uglavnom ovo je zadnji zadnji baš post na ovu temu, dosta sam vremena potrošio od šefa za ovaj post, CIJENITE GA (just kidding).
