Danas sam počeo zadnju igru iz Eziove kolekcije. Priča se kao nastavlja u Assassin's Creed: Revelations koju još ne kužim ali budem u zadnjim minutama kraja igre.
Malo novog gameplaya, novi i za nijansu moderniji HUD, novi comboi (bolji su mi od prošlih). Slow motion kad ubijaš mi je efektan i u početku se baš pravim važan dok mi je novitet.
Ezio je u ovoj igri čak bolji i izvježbaniji, sve ih posloži na pod ko Bruce Lee bez obzira na mnogobrojnost npc-ova.
Početak mi je dosta onak mračan kao da si u hadu (podzemlje). Malo mi je još nejasno kaj se nastavlja kao što rekoh jer priča u Assassinsima je meni zajebana.
Ubisoft sa tehničke strane je unaprijedio svoju igru uz pokoji bug koji izleti što je neizbježno od PS2 pa nadalje ali nemam većih prigovora.
Za sad mi je ok, maleni bugić mi se dogodio kad sam se potukel sa stražom, sve ih porokal osim jednog koji me ulovil i držal me u zagrljaju. Nikak da mu se ja izmaknem, što god pritiskao, jebeni zagrljaj i to je to. Da je barem jedan živ ostao pa bi me počel taubat dok me ovaj drži pa bi bug istisnuo. Događa se!
Sami start, biraš kojim putem krenuti. Portali na sve strane ali ko obično ideš kroz onaj najveći i najizraženiji.
Ovaj je moj.
Tu pratiš mlađeg sebe (lijevo svijetleći entitet), on služi kao putanja i guide
Ej, ti, ja, čekaj mene, samog sebe!!!
Bugoviti zagrljaj.
drugi kut kamere.
