Najiščekivaniji i najsretniji trenutak u čitavoj Days Gone igri jer unio sam se u njegov lik od samih početaka i proživljavao isto što i on. Mržnju, ljutnju, tugu i sreću. Kod svakog ponovnog prelaska, jednako.
Spojlani dio.
Ponovni susret Sarah i Deacona nakon 3 godine. Deacon je kroz našu igru počeo u svom srcu vjerovati da je njegova Sarah uspjela nekako preživjeti nalet horde u njihov kamp i usprkos indicijama i navodnim dokazima da je preživjeti bilo nemoguće. Počeo je sve više istraživati i bio ustrajan u tome da je pronađe. Upornost i ljubav prema Sarah ga je dovela do nje.
Prisežem da od sad pa na dalje neću ubiti niti jednog zaraženog! -Prisežem!
Ja sam Deacon Ivek zovu me još Sveti, gospodine!, -Drago mi je što sam te upoznao Ivek i bez onog gospodine.
Ne, ti si, ti si mrtav. -I ja sam to nekoć mislio za tebe.
Ajde pusa, šta se čeka!?
Aplauz molim!
