Proizvođač: Atlus
Izdavač: Atlus (JP, US) / NIS America (EU)
Datum izlaska: 05.06.2014. (JP) / 25.11.2014. (US) / 28.11.2014. (EU)
Platforma: 3DS
Nisam ljubitelj Persone, što sam već valjda rekao 50-ak puta na prijašnjim forumima, no kako sam čuo da je ovo Etrian Odyssey kopija (obje je igre pravio Atlus, btw), odlučio sam vidjeti o čemu se tu radi. Par dana kasnije evo meni 43 sata na brojčaniku, pa da kažem pokoju riječ.
Kao što sam već spomenuo, igra je (recimo) kopija Etrian Odyssey serijala. Za neupučene, riječ je o serijalu koji ima 4 regularna nastavka (prva 3 za DS, četvrti za 3DS), 2 rimejka (prvog i drugog dijela, oba za 3DS) te spinoff Etrian Mystery Dungeon (tzv. rogue-like RPG, koji dijeli neke sličnosti sa ''matičnim'' serijalom). Etrian Odyssey je čisti dungeon crawler iz prvog lica, sa gotovo nikakvom pričom - osim u rimejkovima jedinice i dvojke, tek su tu ubacili i Story mode - mapu treba crtati na touch screenu, istraživanje iste ponekad traje i predugo s obzirom kakve napasti iskaču sa svih strana, a protivnici ne bacaju novac već samo predmete čijom prodajom, osim zarađene love, dobivate i mogućnost kupovanja novih predmeta u trgovinama. Poanta: ne žuri i ubijaj sve što možeš ako želiš ostvariti napredak.
Ovako izgleda trgovina i, kao što vidite, nisam lagao (ovaj put) kad sam rekao da čovjeku treba nositi predmete.
Persona Q je po mnogočemu slična gore spomenutom EO serijalu. Na početku imamo opciju biranja između 2 priče, odnosno 2 strane - Persona 3 ili Persona 4 priča. Budući da ja te 2 nisam dovoljno dugo igrao, a i nije baš da igra daje neke natuknice, neznam da li se ovo odvija nakon obje Persone ili negdje između radnji ili je jednostavno canon priča. Kao da je bitno, jel. Dogodi se nešto, likovi bivaju ''uvučeni'' u novi svijet, pojavljuje se jedan dungeon krcat protivnicima, a naši hrabri junaci odluče to istražiti - i tu igra počinje!
Istva stvar je kao i u Etrianu - crtaj mapu, ubijaj sve živo, prodaj predmete da bi otključao novu opremu, ali i sakupljaj persone. Njih dobivate na 2 načina - ili nakon borbe (random) ili u Velvet Room-u - a, logično, kako napredujete tako će i bolje persone biti dostupne. Kao i u ''standardnim'' Persona igrama, dostupne persone u Velvet Room-u ovise o levelu glavnog lika - tako, primjerice, za dobivanje persone Girimehkala koji je level 45 glavni lik isto mora biti ili level 45 ili veći. Slična stvar je i sa personama koje nakon borbe nekad ostavljaju protivnici - primjer: jedna od ranijih koju možete dobiti je Mokio koji je level 6 i da bi njega protivnici ''bacili'' glavni lik isto mora biti level 6 (ili veći).
Evo jedna sličica na kojoj vidite kako to otprilike izgleda; na donjem ekranu je ta famozna mapa koju treba crtati.
Doduše, ima jedna stvar koja kršti to pravilo, a to je FOE. FOE je neka posebna vrsta protivnika vidljiva na mapi (inače igra ima random encountere, to sam zaboravio spomenuti); isto preuzeto iz Etrian Odyssey serijala. FOE je često (pre)težak protivnik kojeg treba izbjegavati - često uz pomoć nekih zagonetki/zamki na mapi koje su čak i zanimljive - jer guze... i to jako. No, dali se borba sa njima isplati? Itekako. FOE će uvijek ostaviti za sobom neki predmet (koji garantira novo oružje i/ili armor znatno jači od od onog kojeg trenutno imate) i personu VIŠEG levela od lika. E to je ono bitno. Normalnim putem (regularni protivnici i Velvet Room) je nemoguće dobiti persone čiji je level viši od glavnog lika, ali ih zato FOE uvijek baci za sobom. No, kao što sam već rekao, prilično su opaki, pa se nemojte čuditi ako prve borbe s njima potraju i po 20-30 minuta. (uz 20-ak potrošenih predmeta za liječenje)
Svaki lik na sebi ima jednu defaultnu personu (nazovimo ju primarnom) te još jednu može staviti na sebe (nazovimo ju sekundarnom). Primarna persona je zapravo ona persona koja vam ''daje'' sve statistike i ne možemo ju maknuti, dok sekundarna daje ''samo'' plus na HP i SP te skill-ove. Sekundarne persone se puno sporije bildaju, pa će zato - kao i u ''standardnom'' Shin Megami Tensei serijalu - biti potrebno često ih križati u već spomenutom Velvet Room-u. A, naravno, možete biti hrabri i boriti se sa FOE-ima. Tko zna, možda i dobru personu ostave za sobom. Matador - tko je igrao SMT: Nocturne će se dobro sjećati ovog prpošnog mladića - je prilično dobar u ranom dijelu igre.
Iako sam bio prilično zadovoljan zadnjom Shin Megami Tensei igrom (četvorka za 3DS), razočarala me težina. Bolje rečeno, nepostojanje iste. Imaš normal, hard koji se otključa tek kad završiš igru (lel) i casual koji se otključava kad 3 puta krepaš - a to se i dešava... ali samo u početku. Možda najveća glupost u igri je bila ta što, pri kreiranju novog demona, možemo na njega prebaciti BILO KOJI skill sa žrtvenih demona. Dok s jedne strane to zvuči kul, zapravo mi se činilo kao da kreiram neko oružje a ne demona koji će me pratiti na putovanju. Jednostavno nije bilo razloga da imamo rezervne demone i/ili nekog straha pri kreiranju novog (''jao izgubit ću ovaj skill, pa kako dalje?'' itd). Ovdje toga nema. Persona ima 6 slotova za skill-ove, 2 su uvijek zauzeta (default skill-ovi), a ostala se polja popunjavaju onima koje nam igra dozvoli (što će reći da ne možemo prebaciti bilo koji skill). Hardcore. XD
Jedna slika iz borbe. Malen ekran, ali sve se lijepo vidi. XD
Što se same borbe tiče, recimo samo da je ovo idealan primjer kako treba napraviti turn-based borbu. Eto. Kratko i jasno.
Social linkova u ovoj igri nema. Istina, ima par cuscena i likovi ipak nisu no-name banda koja samo tamani po dungeonima (kao u EO serijalu), ali sve u svemu mislim da je priča dobra, a ''ohrabrujuće'' poruke koje nam tzv. navi šalje (''Oh no, Teddie's down!'', ''Senpai, you need healing!'' itd.), nakon odslušanih 1855 puta nikako da mi dosade. Iako bi igra trebala biti ozbiljna humornih scena ima dosta, a tome sigurno pridonose i odlični glasovi likova. (Teddie je zakon!!) Soundtrack je... pa, ako ste igrali trojku, možete pretpostaviti kakav je. Meni se sviđa.
ZAŠTO SI SVE OVO PISAO, BUDALO?
...nemam pojma, valjda mi je dosadno. I želim koji plus na karmu. I motivirati ljude da ovo isprobaju.
ŠTO REĆI, KOJU POSLUKU PORATI?
Persona Q možda i nije Persona kakvu fanovi zamišljaju i žele, ali da je dobra - jest. Ljubiteljima dungeon crawler RPG-a (Etrian Odyssey i Wyzardry) ovo od srca preporučujem. Nakon 50 sati igre tek završavam 1. kat na chapteru 3 (navodno ih ima 5)... a dobro, igram na hard pa treba grindati... i to bi valjda trebalo nešto reći.
Zvučat će smiješno ako kažem da mi je ovo trenutno najbolja 3DS igra, budući da na toj konzoli i nisam igrao puno igri, a i nisam ju završio još, no sve mi smrdi na to da će ići na listu 20 najboljih RPG-a koje sam ikad odigrao.
DOBRO:
- priča, humor, odličan (eng.) voice acting, soundtrack
- barem 50 sati igre
- hard težina zbilja znači hard
- borba i sustav napredovanja likova
LOŠE:
- premalo side quest-ova (eh)
- sad me ''tjera'' da skinem i Personu 4 (kao da i ovako nemam dovoljno igara na čekanju)
OCJENA: 9.5/10
*napomena 1: ovaj sam tekst pisao u brzini, pa je moguće da se neka gramatička greška zalomila - briga me
*napomena 2: sve su slike pronađene na bespućima interneta i otud besramno ukradene
*napomena 3: nemojte mi zamjeriti ako tekst nije bio informativan onako kako bi trbeao biti 8ionako mi bolje ide pljuvanje, pa eto)
