Ukupno vrijeme prelaska: 35 h
Oduševila me priča, njena prezentacija, atmosfera, Pariz, novi gameplay i parkour elementi, Elise.
Razočarao me Ubisoft katastrofalnom nebrigom prema igri pri launchu, poslije njega i što je svaki novi patch bio sve veća katastrofa...
Uspio sam osposobiti stari save koji je brojao 31 sat gameplaya te sam napokon htio priču dovest kraju i moram priznat da iako je bruka od tehničke sramote, vrijedilo mi je odigrati ovo do kraja, jer iako unakažena, igra briljira u nekim važnim segmentima. Užasno je kako je fenomenalna igra ubijena Ubisoftovim nemarom i katastrofalnom podrškom u smislu popravljanja tako velike AAA igre. Što je najgore od šest patcheva, igra je bila najigrivija nakon prvog patcha. Užasan igrin kod koji bi trebao biti napisan iznova, kao i sva pošast ovog serijala koja se proteže još od prvog nastavka. Ipak igra zbog svoje sjajno napisane i prezentirane priče, lijepo osmišljenih i dizajniranih likova ipak nudi podosta satisfakcije i lijepih momenata.
Inače sam veliki ljubitelj AC igara iako se slažem da je serijal davno izgubio kredibilitet, ali pojedine igre u serijalu su vrhunska remek djela Ubisofta. Najviše cijenim AC II, Revelations i Black Flag. A da ovaj naslov ne pati od tehnikalija, lako bi se i on našao na mom popisu najboljih AC igara. Iako Unity je daleko od najbolje igre u serijalu, sigurno je najlijepša. Paleta boja, igrin dizajn interijera i eksterijera, koji je apsolutno predivan, izgled likova, materijali u igri koji dijeluju organski i realno (lokve, teksture, tkanine, drvo itd.). U ovoj igri sam barem desetak sati proveo istraživajući i skupljajući razno razne sporedne aktivnosti. Nije mi bio problem lootati, jer volim tu sporednu aktivnost u Ubisoftovim igrama iako je većini baš omražena. Priča i odnos koji je prikazan od Arnovog djetinjstva i Elise pa sve do kraja igre me istinski oduševio. Elise je zabavna, atraktivna, sposobna i iskrena junakinja ove priče, rijetko koji lik u zadnje vrijeme, pogotovo AC serijala mi je tako pogođen i lijepo napisan. Ono što je isto napredovalo u Unityu, je pristup misijama, same misije i kvaliteta istih. Sjećam se Party Palace misije koju sam sveukupno igrao 4 sata kako bi ju prešao sa stealth pristupom; a problem je bila težina same misije, jer je zahtjevna zbog vertikalnog pristupa i vertikalnog vidnog polja neprijatelja. Primjerice spuštam se na balkon, a mogu me vidjeti stražari na tri razine, a window za bit nevidljiv se mjeri u sekundama. Satisfakcija nakon pređene misije na točno takav način koji sam htio je veća nego bilo koja od kada igram serijal. Zato mi na svaku vrlinu ove igre dođe suza i šamar koji me vrati u realnost da je igra tehnološko smeće i da ju netreba previše hvaliti. No bilo je i važnijih i boljih igara od Unitya koji su pali na istom segmentu pa im se ne predbacuje. Ubisoft će se teško oporaviti od ovog samoubojstva, ako gledamo kredibilitet, čak i među žešćim fanovima, a ako ćemo gledat financijski, problem društva, problem gaming industrije i brzih rokova, ovaj tehnički fijasko ih nije previše uzdrmao.
7.1/10
