Nayuta: Endless Trails (ENG. Patch)
Endless Trails je jos jedno ostvarenja Nihon Falcoma i predstavlja svojevrstan spoj svih Falcomovih igara. Pocevsi sa Ys serijalom, Trails serijalom pa sve do Gurumina, ET je pametan spoj svih navedenih naslova.
Igra je smjestena u svijet u kojem gradevine padaju s neba (da, toliko je bizarno, ali ima donekle pametno objasnjenje) i stavlja nas u ulogu Nayute, maldog dječaka koji se tek vratio s akademije. Igrom slucaja nabasa na tajni prolaz koji vodi u drugi svijet te tako krece na putovanje u kojem ce shvatiti koliko su dva naizgld razlicita svijeta itekako slicna.
Iako se prica ne moze mjeriti sa Trails serijalom, pa cak niti sa Ys, ona ipak pruza određeno zadovoljstvo jer koliko je god bazicna, posvecenost detaljima je stvarno ocaravajuca.
Gameplay je zapravo spoj Ys serijala i Gurumina. U kvazi Zelda stilu igra je podjeljena na mnogo razina koje zavrsavaju borbu s nekim od bossova. U maniri pravog akcijskog RPG-a igra pruza prilično zadovoljavajuc i akcijom nabijen combat koji biva prekinut samo laganim ubacivanjem osnovnih elemenata platofrmera.
Postoje dvije vrste oruzja: 1handed i 2handed. Prva su brza, ali nesto slabija dok su druga sporija ali je steta koju nanose veca. Na nama je da odlucimo kakav stil zelimo njegovati i koje je oruzje bolje za kojeg protivnika.
Igru krasi bogat soundtrack, prilicno lijepa grafika i brdo dodatnog sadrzaja. Dodatni sadrzaj dolazi u obliku dodatnog chaptera i potpuno novih razina te sasvim nove opreme. Naravno, kako to i prilici RPG-u tu je i neizostavni LV up sustav koji se sastoji od klasicnog sakupljanja EXP-a.
Sto se losih elemenata tice... ah, da. Neka jos samo netko kaze da je japanski VA uvijek bolji od engleskog... Ne znam, vjerojatno kulturalne razlike, ali meni japansko grleno vristanje ne predstavlja nikakav emocijonalni doseg. Stovise, cak me i frustrira. Za ostalo, stvarno ne znam. Mozda katkad spora reakcija kontrola i poneki cudnovati boss koji zna biti itekako frustrirajuc.
Last Ranker (ENG Patch)
E sad, da odmah pitam, zna li netko zasto Kuzuhige Nojima (mislim da sam mu ime napisao krivo, neda mi se guglat) kotira kao jedan od najboljih pisaca u gamingu? Mislim, znam da stoji iza FFVIII i FFX, ali gdje je on od, primjerice, Matsuna.
Ova je igra bas pravi dokaz toga jer je prica prepuna klišea, bedastih plot twistova i nakaradne karakterizacije.
Pa da počnemo, glavni je junak Zig, asocijalni momak koji se (naravno) nikada ne smije (kako originalno). Zig zivi u svijetu gdje je snaga apsolutno sve i on sanja o tome da postane najsnazniji covjek na svijetu. I tako, u prvih nekoliko minuta Zig napusti svoje selo (jer su mu dosadni i misli da su seljacine (OZBILJAN SAM))i ode zivjeti u grad da postane jako jak. Odmah po doalsku upoznaje glupavog lika koji ga uvede u svijet rankiranja. I tako Zig, bez ikakvog stvarnog razloga, krene u avanturu i tuce se s kim god stigne jer zeli biti jak. Na vrhu rank liste nalaze sa sedmero najsanznijih, odnosno sedam vitezova koji svi redom izgledaju kao hrpetina neciviliziranih, priglupih i krajnje iritantnih spodoba. Nista im se neda pa po cijele dane sjede za polu okruglim stolom i dogovaraju nesto sto bi trebalo biti dominacija svijetom.
Nas Zig u meduvremenu mahnito koraca prema vrhu liste (jos uvijek ne znamo zasto) i rijesava probleme rankera koju su debelo iznad njega, ali eto, niti njima se neda. I tako, jedno 20 sati bu preslo dok napokon ne shvaite kaj se dogada. Naime, Zig zeli biti jak jer mu je tata stradao. I sad se tu ukljucuje nas dragi Nojima sa svojim sjajnim idejama i objasnjava da je Zig dozivio svojevrsnu traumu jer mu je nekakav planinski tigar ubil tatu (!!!!!!) i on mu se zeli osvetiti (!!!!!!!!).
E dobro, to smo prosli. Nakon toga sljedi okrsaj s vitezovima koji su odjednom stvorili tenk i mahito divljaju (da, toliko je bizarno). No Zig im se, naravno, suprostavlja.
Inace, jesam li spomenuo feminiziranog negativca? Nisam? E da, i on je ovdje, i krajnje je iritantan pa je scena kad napokon krepa bas zabavna. U meduvremenu se nekolicina likova udruzuje iu Anti, skupinu koja se bori protiv Legiona (gore spomenutih sedam vitezova) i nas je Zig medu njima. I sve na kraju eskalira kada shvate da se se svijetu blizi kraj a kljuc lezi u tajnama drevne civilizacije. Naravno, iste one iz koje potjece Zig i za koje je mislio da su seljacine. On susrece frenda koji ga mrzi (iz sebi znanih razloga) ali eto, ipak sve ispadne dobro jer se na kraju svi udruzuju protiv najvece prijetnje koju je svijet vidio. KUKCI! Da, kukci. Nekakvi iz druge dimenzije kaj jedu Zigovu dimenziju.
I nakon ne tako epske final boss bitke igra ce zavrsiti, Zig ce bit najjaci na svijetu, kukci mrtvi i svaka prijetnja je zavrsila. Eh da, i Zig se smije. Trebala mu je samo cijela igra (cca 35h) da shvati kako.
No ipak nije sve tako crno. Vizuali su sjajni. Jedna od najlijepsih naslova na PSP. Lokacije su dovoljno velike, iako suvise linearne.
Gameplay je sjajan. Spoj akijske igre i RPG-a. Borba se odvija na odvojenom terenu (nakon random encountera) i atraktivna je do bola. Naime, na tipke postavljamo odredene zapovijedi (od klasicnih attack, guard pa sve do posebnih magicnih napada) i njihovim naizmjenicinim pritskanjem slazemo combo. Svaki udarac trosi odredenu kolicinu SP-a pa moramo paziti kako ih slazemo ne bismo li nanjeli najvecu mogucu stetu. U borbi mozemo mijenjati cak cetiri stila (attack, break, gns i shield) a svaki je pogodan za odredenu vrstu protivnika. Rankeri imaju mjerac brakea pa je pozeljno koristili Break stil jer im mozemo nanijeti veliku stetu kad im ispraznimo spomenuti mjerac.
Glazbu potpisuje Yoko Shimomura i ona je za prste polizat (glazba, jel). Borbene teme nabijaju adrenalin a zna se provuci i neka super epska orkestralna skladba ili pak neka tuzaljka. Sve u svemu, uz gameplay, najbolji element igre. Yoko rula!
Jos jedna stvar, tko god da je radio prijevod (fan translation je u pitanju) odradio je prilicno manjkav posao jer vecina teksta nije niti prevedena. Glavnina animacija je, isto kao i svi questovi, no ako igrom slucaja propustite karticu teksta to je to jer ce lik, kada ga ponovo upitate nesto, pricati na japanskom. To sve vodi jos vecoj linearnosti jer razgovor s NPC-ovima ne dolazi u obzir.
I to je to od mene. Ako se itko pita, ono gore JEST izljev frustracije, puno je teksta ali da znate sto sam prozivio razumijeli biste sve. Igra nije za sve, imala je puno potencijala ali je upropastena uz pomoc "jednog od najboljih pisaca u gaminu".
Ohhh, ironije li...
