Nakon dugih 6 ili 7 tjedana, okvirno, i 96 sati završio sam Persona 4 Golden. Što reći? Bio sam kritičan onih davnih dana kada je izašla na PS2 konzoli, i možda ju nebih ni odigrao sada da me online heteroseksualni frend iz Finske nije nagovarao i da ne košta tih 70 kn na Store-u. Ovo je bio jako, jako dobro utrošeni novac. Koliko sadržaja ta igra ima, nevjerojatno. Igrao sam bez prohoda; jedino sam pročitao za kraj da nebih ubrljao True End. Jednolični dungeoni me nisu nešto previše smetali jer sam se već na to i navikao (zahvaljujući Etrian Odyssey serijalu), no možda sam malo razočaran težinom igre. OK, tu sam i sam kriv, igrao sam na Normal. Ali... svega 6 puta sam vidio game over, od toga 2 puta protiv bosseva i 4 od onog opakog reapera kojeg sam uvijek pokušavao prebiti sa nedovoljno nabildanim likovima, a ako to ne računam ne sjećam se da li mi je ijedan lik u borbi krepao. I onda dođeš do zadnjeg bossa i vidiš da nema ova 3 bitna skilla: Dekaja, Dekunda i Debilitate - pa kakav je to finalni boss? Ne pretjerujem kad kažem da sam ispustio suzu na creditsima; ovo je stvarno jedna od onih igri koje morate odigrati ako imate Vitu, bez obzira jeste li RPG fan ili ne. Visoka ocjena koju ima na Metacriticsu je opravdana a meni je, kao takva, baš fino poslužil aza zagrijavanje prije Persone 5.
OCJENA: 9.5/10
Igra se Dragon Quest VIII 3DS; nabio sam 55 sati u vrlo kratkom roku, pa mislim da bi to skoro moglo biti govoto, a osim toga, započeo sam i Exist Archive na Viti. Ta igra je... pa... tipična tri-Aceova igra. Malo trešasti scenarij, igra po samoj izvedbi ''baca'' na Valkyrie Profile serijal, Sakuraba (naravno) radi soundtrack (a tko će drugi), turn based borba i, najbitnije od svega, jako jako rijetka platina. Ajme, izazov! Igra ima i takve nekakve, ajmo reći, Metroidvania elemente, kao vrati se kasnije na mapu kad dobiješ double jump i slično. Nakon prvih 7 sati meni se čini sasvim u redu.
