Altaïr Ibn-La'Ahadova pustolovina činila se zanimljivijom nego što jest...
Iako je prošlo nešto manje od deset godina što sam odigrao prvi Assasins Creed, kako sam pogledao film, dobio sam želju za Altaïrovom pustolovinom. Kako je prva igra bila testiranje IP-a i njegova koncepta, pomalo sam šokiran koliko je stvari sad do zadnje igre ostalo prisutno. Da se napravi Remaster prve AC igre, sigurno bi bio prvi u redu za igranje. Igra je puna tehničkih propusta i užasno spora u više segmenta. Abstergo, cijeli početak s Animusom, Desmond, ajme sve je toliko prokleto dosadno da me ubijalo završiti igru. Isto tako, sporedne stvari koje radimo su naporne i dosadne, što i ne čudi, jer i puno zanimljivije side misije i zadaci u ostatku serijala su već postali tumor i monotonost serijala.
Tako da sam jednostavno proletio kroz igru radeći samo nužne stvari koje se tiču priče. Priča je ajmo reć okej. Ima kul scena igra nekad, no ubija me, što je sve toliko prokleto sporo. Traznicija između gradova je isto bila naporna. Gameplay tehnikalije poput alarma, glitcheva u kretanju, su me pomalo ubile. Borba nije loša, čak sam se iznenadio koliko je kompliciranija od nekih igara u serijalu, koje su jednostavno pojednostavile borbu na jednu ili dvije tipke. Zbog toga što sam igru, tj franšizu uzeo na Steamu prije nekoliko godina, osjećao sam se dužnim, da bar i odigram igru, pa makar i zadnji put. A čini mi se da će ovo definitivno biti zadnji put, jer igra jednostavno ima spor pace, praktički je bila proba ili benchmark novog IP-a, pa pola stvari koje me inače zabavljaju u AC serijalu ovdje nisu ni na vidiku. Kažem, priča je okej, likovi su mi okej, gradovi su mi više manje okej, ali sve ostalo meh. No to sve govorim za ovo vrijeme, naravno da je 2007. igra rulala nebesa. Praktički prva igra koja uvela parkour u pravom smislu riječi.
