Također jučer završio Life is Strange i jako sam zadovoljan, ali imam nekoliko zamjerki.
Prvo s pozitivnim stranama... priča je zanimljiva iako su pretjerali su zadnjoj epizodi. Likovi su dobri i općenito atmosfera je odlično pogođena + što sam sucker za filmove/igre koje se odvijaju na fakultetu/ školi. Epizode su lijepo koncipirane, istraživanje je fora, a igra je overall dosta lijepa što se tiče grafičke prezentacije. Također, soundtrack je odličan.
Sad na negativne strane. Prvo vrijedi istaknuti da sam igrao svaki dan jednu epizodu i na kraju mi je drago jer mislim da bi ispizdio na živce da sam više od toga igrao. Problemi su mi se počeli javljat mislim u 4. epizodi. A to je usporenost ove igre u dijalozima i ogromna doza patetike. Svaki put kad bi ušao u opcionalni razgovor s nekim živcirao bi se nenormalno, a pošto sam takav da moram sve istražit ulazio sam u svaki opcionalni razgovor. Nevjerojatno mi je da nisu ubacili tipku za preskakanje rečenica. Svaki put kad igram neki RPG ili nešto gdje ima puno razgovora preskačem rečenice u smislu da pročitam preko titlova šta će neko reć i idem dalje jer jednostavno nakon nekog vremena u igri počnem pizdit na to kako likovi sporo govore. Daj mi barem tu mogućnost, pogotovo u igri u kojoj se može vrtit vrijeme... I patetika, oko nas se događa apokalipsa, uđeš s ekipom u razgovor, a oni ti počnu pričat svoju obiteljsku povijest i davat ti krvnu grupu... sjaši prijatelju, nije me briga...
Mislim, znam da će ovo nekome zvučat glupo, ali eto, mene je užasno naživciralo.
Unatoč svemu, jako sam zadovoljan igrom i vratila mi je volju za epizodnim igrama. TWD s2 sam kupio prije godinu dana i još mi stoji na konzoli neodigran.
