Prešao sam Call of Cthulhu (2018). Solidna igra. Prvi puta se susrećem sa HP Lovecraftom i moram priznati da mi je bio zanimljiv taj fantasy svijet. Iako na prvu baca kao detektivska igra, nije baš to, nego su tragovi tu kako bi produbili lore priče, a ne riješili neki slučaj. Iako priča je zamuljena i nije baš najjasnije što se događa, tako da će te sa zanimanjem pratiti. Pošto su me zanimali detalji, stvarno sam puno istraživao i trebalo mi je nekih 11 sati za preći igru. Inače se vjerojatno može u nekih 9-10 sati preći.
Što se tiče gameplaya, to je moglo biti puno bolje odrađeno. Imaš nekakav kvazi RPG sistem gdje možeš ulagati u Investigation, Strength, Psychology, Eloquence… ali većina toga je nebitna i neće vam nešto pomoći u napretku. Combata ima dosta malo, i ima par dobrih dijelova, pogotovo jedna boss borba gdje ste ubačeni u nju bez ikakve pripreme pa treba skužiti sam što napraviti. AI je dosta glup, tako da je par potencijalno zanimljivih stealth dionica bilo prelagano. Igra malo posuđuje o Amnesije sa stanjem ludila ako ste previše u mraku, ali ni to nije najbolje iskorišteno. Kao da su dosta stvari htjeli napraviti, ali tokom developmenta smanjili i onda je to sve završilo ofrlje.
No moram i pohvaliti jednu misiju u kojoj moraš razmišljati malo outside of the box i mogla bi vas podsjetiti na onu legendarnu misiju iz Titanfall 2. Nije na toj razini, ali vidi se uložen trud u misiju. Igra ima više završetaka jer neke vaše odluke utječu na kraj, tako da ima replayability, a i propustit će te vjerojatno neke collectible koliko god temeljito istraživali. Platinum nije pretežak tako da svakako moram još jedan playthrough odraditi i vidjeti drugačiji kraj.
Solidna igra koja možda nije ispunila potencijal, ali vidi se da je manji studio radio na igri, pa hajde, imaju izgovor. Ja sam ju nabavio pred koji tjedan na popustu za 5€, za tu cijenu se isplati odigrati.
To sam već spomenuo, i dalje igram DOOM + DOOM II, remaster verziju jel. Je zastarjelo, ali baš je zabavno. Svaki dan odigram po par levela. Na nemogućnost micanja kamere sam se naviknuo, makar me malo kod nekih levela živciralo što ima stotine hodnika koji svi isto izgledaju, pa čak i uz pomoć mape sam znao biti izgubljen. Sa shotgunom i plasma gunom mi je nekako najzabavnije igrati. E da, i neki protivnici su baš bullet sponge, to me nekad iritira, pa ne igram na previsokim razinama težine jer ovo mi služi baš kao casual napucavanje. Ultra-Violence je baš teško, prešao sam par levela, ali previše je to mučenja. Na Nightmare sam uspio samo prvi level preći, i to onako iz 10. pokušaja, to je očito napravljena težina da ti ubije volju za životom.
Iznenadilo me i koliko ima sadržaja igra. Prešao sam sva 32 levela Dooma i jedan secret level, ostala 3 još moram naći (te secrete na svakom levelu je isto zabavno tražiti, makar neke uopće nisam mogao dokučiti, ali je zato dobar replayability). Doom II sam riješio negdje trećinu levela, idem po redu, nema žurbe. A vidim da je u igri još 7 dodatnih ekspanzija, ne znam koliko one imaju levela, ali ako imaju i trećinu kao prve 2 igre, to bi moglo biti 150+ levela, bome puno sadržaja. Pogotov jer mi za neke levele treba i 15-20 minuta da riješim.
