Dragon's Dogma (PS 3)
Plusevi:
+ combat - Za primjer ostalim rpg-ima. Svaki encounter je bio zanimljiv, i onaj s dva rakuna na prvom levelu i onaj s griffinom na 40-om. U suštini je većina combata spamanje light napada/strijela uz poneki skill, ali ima masu elemenata koji pridonose svakom encounteru da su neki bili zreli za filmska platna.
+ exploring - Mapa je od početka dosta škrta i jedino što Arisenu preostaje je zaputiti se gdje želi i vidjeti što mu svijet nudi. Od početka se može bilo gdje ići i stvarno se ima što za vidjeti. Pronalaze se dungeoni, chestovi, novi monsteri, questovi, igra vuče za pročešljat je cijelu. Ima dosta encountera koji nisu dio nikakvog questa, a bili su jedni od najboljih fighteova u cijeloj igri.
+ lokacije/atmosfera - Dosta je živ svijet u DD. Nije baš pretrpan NPC-ovima s unikatnim dijalozima i questovima, ali je svaka lokacija pažljivo smišljena i svaka ostavlja dojam kakav bi i trebala. Katakombe i mračne špilje su jezive i niti malo privlačne na low levelima, livade i ravnice su baš ono, livadaste i ravničaste, a dvorci i ostale nastambe odišu sigurnošću i ludilo su mjesto za predah od divljanja.
+ mrak - Mrak zaslužuje poseban plus jer je jedan od rijetkih mrakova koji je kako treba u igrama. Ne vidi se prst pred nosom, lanterna je nužnost (kao i ulje za nju), beštija je više i opasnije su, rijetko koga se može vidjeti na ulicama, a combat dobija skroz novu dimenziju. Jednom prilikom sam se na relativno malenoj litici borio sa svijetlećim golemom po mrklom mraku i to je baš onaj encounter kojeg sam spomenuo pod exploring kao jedan od najboljih u igri. Sve bliješti od spellova i eksplozija, kao manit se bacam po golemu i cepam gdje mogu, a svako malo skužim da sam na rubu i da se ne smijem rollati kako mi prne.
+ ideja s pawnovima - Ništa posebno za reći, jednostavno mi je fora to. Posuđivanje tuđih, često šaltanje jer se ne levelaju, bildanje svoga, itd.
+ dizajn oružja/armora - Igrao sam stridera što je nekakav dual dagger/bow/ranger/rouge lik i svaki komad opreme kojeg sam mu dao je morao biti sexan i pasati cjelokupnom stajlingu. Srećom to nije bilo preteško jer armora i oružja ima dosta i napravljeni su smisleno i fino.
+ nenametljiva priča/likovi/dijalozi - Ovo bi moguće većini bio minus, ali DD zna da ne može bog zna što napraviti s onakvim ekspresijama lica i voice actingom i da ti taman toliko premise da znaš što ti je činiti u globalu i pusti te na miru. GG DD, GG.
+ kraj - Odličan. Ne da mi se pisati detaljan osvrt još i na ovo, ali ću reći da me ugodno iznenadio i da priča ima stvarno smisla kad se sve zaokruži.
+ bossevi/mini bossevi - Nije to Dark Souls razina raznolikosti, ali odlično su dizajnirani i daleko se najveći gušt s njima boriti.
+ glazba - Ona pjesma kroz početne menije igre je nešto najjebenije ikad i ne mogu vjerovat da su makli to u ekspanziji. Osim toga u miroljubivim mjestima zna zasvirati neka vrhunska melodija koju ću potražiti čim dovršim post.
Minusevi:
- fast travel - Ne smeta dok se ne otkrije čitava mapa, dapače, pridonosi atmosferi, ali pri kraju i posebno u nekim questovima postane naporno.
- pawn AI - Na momente valja jer te buffaju, healaju, viču korisne stvari, itd, ali nekad se deru "It's weak to fire!!" i ne bi ti enchantali oružje s vatrom da im o životu ovisi (a oba magea u partyu imaju taj spell).
- Grigori je imao malko viška hp-a i da sam umro ne znam kako bi mi se opet dalo 30+ minuti battleat se s njim.
- FPS - Mogu stvarno svakakva dna od fps-a trpit, ali u nekim situacijama se igra vrtila u valjda 5-6 sličica i bilo je neigrivo. Ne često, ali se znalo događati i zasmeta čovjeku jbg.
- korištenje itema - Pauzirati usred fighta da bih prebacio 10 gljiva na sebe i onda ih jednu za drugom požderao ipak malo ubija flow borbe. Možda su mogli staviti da se 4 itema mogu bindati na d-pad pa bi to puno ljepše izgledalo.
Ako mi se bude dalo gurat usb u ps3 nabacit ću i par screenova jer imam baš vrhunskih, ali sam isto tako baš lijen.
EDIT: https://www.youtube.com/watch?v=2rUqSGzHiPU
23. stvar, odnosno 36 minuta, divotica.
