Prošli tjedan se igralo:
Blackwell Legacy (PC) – Prva igra iz Blackwell serijal, point 'n' click avantura koje su perjanice studija Wadjet Eye. Radnja prati Rosangelu Blackwell, mladu njujoršku recenzenticu, koja nakon tetine smrti sazna da možete vidjeti i komunicirati s duhovima preminulih, među kojima je i Joey Mallone, njezin duh-vodič za život poslije života. Zajedno lutaju New Yorkom te pomažu izgubljenim dušama mirno preći u zagrobni život.
Gameplay ne odskače od jezgre p'n'c žanra, ali ima svoje zanimljivosti. Iako imate inventar te koristite različite skupljene predmete, veći naglasak je na interakciji s drugim likovima i okolinom, prvenstveno putem sustava notesa gdje se zapisuju važne teme i pojmovi koje možete kombinirati kako bi ste došli do novih informacija. Također, sve zagonetke su temeljene na razumljivoj logici (iako sam zapeo par puta jer nisam dovoljno mučnuo glavom te nisam znao da uopće mogu napraviti potrebne akcije u nekim slučajevima) što je mi došlo kao osvježenje nakon igre koja se pretežno oslanjala na moon logic.
Vizualno, igra koristi 2D stil baziran na spriteovima te služi svrsi. S auditivne strane, soundtrack je mali miks različitih žanrova koji mi nije ostao u sjećanju osim dvije-tri pjesme. Igra također ima voice over koji mi nije legao iz prve ali mi je postao bolji kako je igra odmicala. Jedina zamjerka s glasovima je glumac koji daje glas Joeyu; jednostavno mi ne zvuči kao čovjek iz 30-ih/40-ih godina prošlog stoljeća.
Sve u svemu, solidna igra te se bude uskoro igrao drugi dio serijala.
Super Mario Bros. [1993] (SNES; emulator) – Mislim da je detaljan opis tu nepotreban. Klasik koji je temelj jednog od najpoznatijih serijala video igara te postavio pravila za 2D platformere. Kada sam prije dvije godine počeo igrati na emulatorima, prvenstveno se radilo o igrama iz PC backloga koje ili nisu radile na PC-u ili su imali loši port (npr. Soul Reaver). Kako sam prolazio kroz igre, napravio sam popis starih igara s raznih konzola koje bih htio igrati te sam odlučio se uhvatiti u koštac s Nintendovim serijalima, počevši prvo sa Super Mariom.
Iako sam ga već prošao, odlučio sam prolazak kroz serijal započeti sa Super Mario Bros. dok ću neke prijeđene igre iz serijala preskočiti (npr. Super Mario Land za Gameboy). Prvotno sam SMB igrao na NES-u kao klinac dok sam se za ponovni prelazak odlučio za Super Mario All-Stars verziju. Za one koji ne znaju, All-Stars je kolekcija remakeova prvih četiri naslova s NES-a za SNES. Noviteti u odnosu na original su poboljšana grafika i zvuk te mogućnost saveanja vašeg prolaska igre, ali s cakom; saveanje pamti na kojem ste svijetu ali ne i nivo (npr. ako saveate igru na nivou 5-3 te je ponovno pokrenete, krećete od 5-1). Iznenadilo me je da mi je igra bila teža nego kad sam bio klinac. Ne znam da li je do starosti, moguće izmjene u sustavu kretanja (nekak mi se čini da je veći zamah pri kretanju) ili kontrola na emulatoru (analog gljivice u 2D igrama znaju biti nezgodne).
Iako s današnjeg gledišta izgleda jednostavno te su je ubrzo prešišali njeni nastavci, SMB je i dalje zabavna igra te mi je bilo fora što sam se i dalje sjećao nekih elemenata igre poput rasporeda stvari na nivoima te lokacija warp zona. Daljnji prolazak kroz serijal je planiran, ali ne tako skoro.
Primal (PS 2; emulator) – Prva igra SCE Cambridge Studija, tvorca MediEvil serijala, za Playstation 2. Nisam ju igrao kada je izašla ali mi je ostala u sjećanju zbog marketinških materijala (oglasi u Gameplayu te bilježnice).
U Primalu igrate kao Jennifer „Jen“ Tate, mlada djevojka koja biva napadnuta i teško ozlijeđena tijekom izlaska sa svojim dečkom. Našavši se tako u komi, njena duša biva odvedena u Oblivion, paralelne dimenzije u kojima obitavaju demonska bića, te regrutirana od strane Screea, vodorige u službi božice Arelle, kako bi vratila ravnotežu između reda i kaosa.
Općenito se radi o 3D akcijskoj avanturi koja me gameplayom, izgledom i tematikom malo asocira na Legacy of Kain: Soul Reaver. Jezgra gameplay je istraživanje različitih dijelova Obliviona s Jen i Screeom, mijenjajući kontrolu među likovima ovisno o situaciji, rješavanje zagonetki te borbe s neprijateljima. Uz to, Jen tijekom igre dobije sposobnost pretvaranja u različite demonske oblike koji joj daju nove sposobnosti. Igra jako dobro izgleda za PS 2 igru. Modeli, teksture i animacije likova su izvrsne te bi još bolje izgledali da se igra ne ruši na emulatoru ako stavite na Hardware Rendering. Zvukovi i voice acting su solidni dok soundtrack čini industrial rock iz 2000.-ih.
Iako sam igrao samo sat i pol, igra mi je ostavila pozitivne impresije ali imam dvije zamjerke. Prva je da početak igre jako spor te sastoji od kretanja i pričanja. Druga zamjerka je da sustav borbe malo nespretan. Pod tim mislim na sljedeće:
- Ne možete napadati kada hoćete nego tek kad vam se približe neprijatelji
- Kada počinje borbe, u principu igrate mini tabačinu.
- Sustav napada i komboa je jalov.
Konačne impresije javim kad završim.
