Prošli tjedan se igralo:
Edna & Harvey: The Breakout - Anniversary Edition (PC) – Ubrzo nakon počinjanja igre sam uzeo pauzu jer sam počeo intenzivnije učiti za stručni ispit pa nisam imao volje je igrat a vratio sam se kako bi uzeo malo pauzu od učenja. Pošto nisam bio previše zagrižen, a htio sam ju završit, koristio sam walkthrough kako bi je što prije prošao. To mi je ujedno i sačuvalo živce jer igra ima dosta zagonetki baziranih na moon logic (neobičan i kontraintuitivan način razmišljanja potreban za razumijevanje nekog dijela; najčešće tvorcu djela ima smisla dok igraču/čitatelju/gledatelju, ovisno o implementaciji, će biti briljantno ili apsurdno). Primjer jedne zagonetke: morate ukrasti ključ od čuvara punog mjehura koji ne želi ići na zahod zbog posla. Rješenje ovog problema je da morate ići po umobolnici i gasiti svjetla u sobama kako bi čuvaru monitori u njegovoj sobici ispisali „WC“.
Neovisno o dizajnu, zanimljiv mi je bio mračniji ton zadnje trećine igre te neočekivan izbor između dva završetka. Igra me na kraju nije pretjerano oduševila ali bude se eventualno odigrao njezin nastavak.
Mayhem in Single Valley (PC) – Izometrijska akcijska avantura. Izvorno sam mislio nakon Edne & Harvey odigrat Shadow of the Tomb Raider ali sam skužio da nemam sve ne-kozmetičke DLC-ove pa sam odgodio igranje dok ih ne nabavim.
Radnja igre je smještena u titularni američki gradić te se vrti oko Jacka, 18-godišnjaka koji se sprema za odlazak na faks. Tijekom oproštaja s obitelji i rodnim gradom, on postaje svjedokom trovanja izvora pitke vode od sumnjive figure supstancom koja pretvara svako biće koje dođe u kontakt s njom u „zombija“ te biva optužen za trovanje od nasumičnog prolaznika. Tako pada na Jacka, tj. vas, da spasite svoju obitelj, grad te nađete pravog krivca za ovu katastrofu.
Gameplay se sastoji lutanja gradom i okolicom kroz različite ekrane (a la rane Zelde), pritom izbjegavajući zaražena bića, uklanjajući razne prepreke te rješavajući zagonetke kako bi ste napredovali dalje. Stvorenja ne možete nauditi a oni vas ubiju u jednom udarcu tako da su vam opcije ophođenja s njima ograničene na: izbjegavanje i trčanje od njih, postavljanje hrane kako bi ste ih izmamili na drugu strane ili gađanje praćkom, što ih ošamućuje. Igra također ima programiran rudimentarni hranidbeni lanac pa tako možete inscenirati situaciju gdje će npr. zaraženi vuk napasti zeca tako da možete pobjeći. Uz to, po nivoima možete skupljati collectible-e te ljepljivu traku od vaših klonova koja služi za nadogradnju vaše opreme: ranija navedena praćka, tenisice koje vam povećavaju brzinu kretanja, ruksak koji vam služi kao inventory te poklopci kanata za smeće koji vam služe kao oklop.
Igra ima zanimljiv art dizajn u kojem kombinira 2D spriteove likova s okolinom koja je 3D, tj. koristi voxele. S auditivne strane, MiSV koristi retro/chiptune soundtrack a zanimljivo je da glazba ne svira sama već morate pokupiti kazete na nivou koje zatim puštate vašeg walkmana. Automatski će vam svirati zadnja kazeta koju ste pokupili ali uvijek možete zamijeniti kazete te staviti pjesmu koja vam se najviše sviđa.
Dvije zamjerke u vezi igre:
- Mislim da je gameplay loop mogao biti malo bogatiji. Iako ćete se naći u različitim situacijama, suština igre je izbjegavanje životinja te skupljanje predmeta s točke A kako bi ste ga iskoristili na točki B.
- Igra mi se nekoliko puta rušila, uključujući jedan BSOD.
Solidna igra, nema neki „vau“ faktor ali zabavna za igrat. Sviđao mi se feel B-filma iz 90-ih te mi je dobro došla nakon Edne & Harvey.
Pikuniku (PC) – 2D puzzle platformer smješten u šareni svijet gdje kao okruglo dvonožno biće bez ruku pomažete njegovim stanovnicima. Glavne odlike igre su njezin vizualni stil i opuštajuća atmosfera.
Iako je u suštini puzzle platformer, ima malo elemenata metroidvanie. Većina igre se sastoji platformiranja u različitim zonama te rješavanja raznih questova s vašim atletskim sposobnostima i/ili udarcima nogama. Nivoe možete istraživati vlastitim tempom te nisu linearni slijed nego su međusobno povezani i možete se vraćati na prijašnje dijelove, bilo pješke ili quick travelom koji otključate na polovici igre. Uz to, mapa će imati nedostupne dijelove do kojih možete doći tek kada dobijete odgovarajući predmet; nekad će to biti visoka litica dok ćete drugom prilikom pronaći tajnu špilju.
Vizualni stil je obilježen uporabom šarenih boja te jednostavnim dizajnom likova. Igra izgleda kao moderna slikovnica, ali me najviše asocira na japanske PS 2/PSP igre, posebice na LocoRoco serijal te opus Keite Takahashija (Katamari Damacy serijal, Noby Noby Boy, Wattam). Soundtrack također crpi inspiraciju iz ranije navedenih naslova te poput Katamari Damacya ima šarolik, pomalo eklektičan, izbor skladbi. Iznenadilo me što Sectordub, studio koji je napravio igru, nije iz Japana već je englesko-francuska ekipa.
Sve u svemu, svidjela mi se igra. Očekivao sam laganini igru te dobio i više nego što sam tražio. Nije pretjerano spora igra, ali ne trebate se žuriti; ima zahtjevnijih platformerskih sekvenci ali ako pogriješite, odmah se respawnate te idete dalje. Jedino gdje bi tlak mogao malo narasti je u co-op modu, koji ima odvojenu kampanju od single playera.
