Prošli tjedan se igralo:
Gris (PC) - 2D platformer u kojem preuzimate ulogu naslovne junakinje te istražujete čudnovata područja te tražite izlaz iz istih. Daljnjim igranjem shvatite da [spoiler]svijet u kojem putujete je zapravo odraz mentalnog stanja glavnog lika te da igra govori o žalosti i prihvaćanju smrti bliske osobe[/spoiler]. Prvo što upada u oči kod igre je njezina vizualna prezentacija; pozadine i likovi su dobro dizajnirani, njihove animacije tečne te sam imao dojam kao da igram film sa zagrebačkog Animafesta. Gameplay ne iskače previše ali ima nekoliko dobro dizajniranih sekvenci koje koriste mehanike koje dobivate kroz igru (svako poglavlje Vam daje novu mehaniku). Zvuk je isto dobro odrađen, a soundtrack se najviše ističe u animacijama. Igra mi na početku nije ostavila poseban utisak zbog osrednjeg gameplaya ali je to nadomješteno vizualnim elementom i općenitom atmosferom te me na kraju oduševila.
Wild 9 (PS 1; emulator) - S Wild 9 sam se prvi put susreo kad sam vidio najavu na Modulu 8 te me kao klinca koji je gotovo isključivo igrao platformere nije zaintrigirao. Dvadeset tri godine kasnije, nedugo nakon što sam se registrirao na forum, sam vidio nekoliko postova u kojima kolega @TITANXIS spominje igru, što mi ju je izvadilo iz naftalina i još kad sam saznao da igra dolazi od Shiny Entertainment-a (Earthworm Jim 1&2, MDK), odlučio sam ju isprobati. Radi se o SF platformeru u kojem igrate kao Wex Major, mladić koji dođe u posjed Rig-a, moćnog oružja koje omogućuje vlasniku manipulaciju okoliša i živih bića te predmetom želja Karna, lokalnog vojskovođe koji želi pomoću Rig-a osvojiti svemir. Cilj igre je spasiti osam Wexovih prijatelja (koji s njim čine titularnu družinu) iz Karnovog zatočeništva te osujetiti njegove planove.
Gameplay je klasični platformerski; krećete se 2D nivoima od točke A do točke B s povremenom promjenom perspektive a la Klonoa (ali u manjoj mjeri) pritom ubijajući neprijatelje, izbjegavajući zamke i prepreke te skupljajući različite predmete. Glavni alat u svemu tome Vam je ranije spomenuti Rig, koji izbacuje strujne naboje pomoću kojih možete nositi ili bacati neprijatelje i predmete. Iako je najčešći način rješavanja neprijatelja dizanje i bacanje u tlo, igra Vas nagrađuje za što okrutnije rješenje (npr. možete ih baciti na otvoreni plamen, otvorene žice, na bodlje da ih iskoristite kao platforme itd.). Iako je fora koncept, ubrzo postaje naporno stati svako malo kako bi lamatali nekog jadnika. Također, imam dojam da igra nije dobro balansirana; umjesto krivulje rasta težine, igra primjenjuje parabolu (igra počinje teška, naredni nivoi do sredine igre su lagani te prema kraju opet postaje teža, iako zadnji boss nije toliko težak). Uz to, dodatne živote možete pokupiti samo na nivoima; na svakom nivou s platformiranjem možete skupiti 99 novčića ali oni Vam daju continue-e koji, kad se iskoriste, Vas vraćaju na izbornik nivoa s obnovljenom početnom zalihom života te zadnji igrani nivo u principu morate igrati ispočetka.
S vizualne strane, vidi se Shiny-ev štih i inspiracija stripovima i crtićima (navodno je igra trebala biti početak multimedijalne franšize, ali slaba prodaja je poremetila te planove). Animacija u igri je dobro napravljena, a zanimljiv mi je bio kontrast boja između „pozitivaca“ (tople, žarkije boje) i neprijatelja i okoline (većinom hladne, tamne boje). S auditivne strane, Shiny je opet pogodio; kvaliteta zvuka mi je među boljima, ako ne i najbolja, iz igara pete generacije konzola a soundtrack me ugodno iznenadio. Igra mi je ok, ima zanimljiv koncept ali mislim da nije dobro realiziran.
