Batman: Arkham Knight - da idem opisat ovu igru u jednoj riči, mislim da bi reka "glatka." Ili "fluidna" ako vam je draže. To sam prvo primjetija i to me je najviše impresioniralo. Koliko su borba, kretnje i pogotovo tranzicije ispolirane. Bilo da se radi o tranziciji iz Batmobilea u pješke/gliding, prijelazu u i iz cutscenea, mijenjanje igrivih likova ili raznim efektima halucinacija, sve ide tako glatko. Borba je isto poboljšana s raznim gadgetima, fenomenalnim dual takedownima, fear i enviromental takedownima i drugim stvarima. Zbog čega sam mora prebacit s Normal na Hard jer je bilo puno lakše nego u prethodnim Arkham igrama. Doduše kasnije se itekako nađe zajebanih situacija i iskreno to je jedan od aspekata šta postaje sve bolji kako igra dalje ide. Raznovrsniji neprijatelji i više taktiziranja.
Znam da su se ljudi najviše žalili na Batmobile i po svemu pročitanom očekiva sam da će to i meni bit glavna zamjerka, ali kvragu uživa sam u njemu. Mislim da je to bilo osvježenje forumule koje je ovaj serijal itekako treba i samo auto je izvedeno vrhunski. Brzo je i okretno, a opet ima osjećaj težine i sirove snage, plus onaj zvuk...jednostavno je gušt svaki put kad sidnem za volan. Bilo da se radi o potjerama, borbama s dronovima, Riddlerovim utrkama ili igranja miša i mačke s tenkovima, dodalo je puno tom "become the Batman" osjećaju.
Koliko god je auto samo po sebi genijalno, ipak se slažem da su ga malo previše gurali kad je tek uvedeno i opet u jednom kasnijem segmentu igre. Ali nije mi ni problem količina upotrebe, koliko činjenica da je zamijenilo klasične boss borbe. Šta me dovodi do moje prve veće zamjerke. Nije stvar u onome šta je bilo tu, već u onome šta nije. Boss fightovi nisu nešto za šta je mene generalno briga niti mi je potrebno, ali kad je riječ o određenim serijalima poput Arkhama, ipak je to jedan od zaštitnih znakova takoreć. A da je borba s jednim Deathstrokeom u biti borba s tenkom, ili da je finalni sukob s jednim od dva glavna antagonista zapravo još jedna borba protiv njegovih plaćenika, to je jednostavno krivo.
Priča je definicija fraze "mixed bag". Ima neke od uvjerljivo najboljih trenutaka u serijalu, ka i neke od najgorih. Super je šta ima toliko članova Bat obitelji i šta je napokon veći fokus na njihove odnose, međutim u dosta scena su pisci jednostavno zakazali i potratili potencijal odličnih ideja. Također mi se čini da se previše išlo na twistove i shock value, tako da je sve skupa ispalo nekako too much. I onda na kraju me ostave ugodno iznenađenim s maštovitim razriješenjem situacije, i kad je još samo trebalo napravit epilog i stavit točku na i - da dobijete taj pravi kraj, riješite sve side misije i skupite 200+ Riddlerovih trofeja. Marš u pičku materinu, da oprostite na izrazu. Jedna od najkretenskijih odluka koje sam ja ikad susrea u gamingu. To mi je baš ubilo doživljaj.
Ali šta ćeš. Ipak zahvaljući vrhunskom i osvježenom gameplayu, predivnoj grafici, većinom dobrom voice actingu i pojedinim trenutcima briljantosti, itekako sam uživa u ovoj igri. I sad kad sam napokon pohvata cili serijal, mislim da bi reka da je City najbolje zaokružena Arkham igra. Međutim svaki nastavak ima svoje prednosti i mane, te mislim da sveukupnom kvalitetom ne odstupaju previše jedna od druge. Bilo kako da ih netko rangira, prihvatija bi.
P.S. Nakon završene glavne priče sist u ovo:
I jurit gradom uz ovu muziku:
https://youtu.be/kRZAk2rfESU?t=47
Neprocjenjivo.
