maverick
Maveriče, zapravo se slažemo samo da je GTA IV precijenjena igra. U ostalom sam na Ficinoj strani.
Ali daj, sjetimo se svi skupa na trenutak tog vremena kad je izlazila. Hype je bio nemjerljiv. Onaj u rangu Snake Eatera, Guns of the Patriotsa, Gran Turisma 4. Kakava su to vremena bila. Vjerojatno i zbog tog osjećaja iz vremena kad smo igrali taj GTA IV, igra mi je ostala jedna od najdražih sa prošle generacije konzola.
Iako su mi sve prethodne GTA igre sa PS2 puno draže, GTA IV je imao svoje čari, bez sumnje. Pa i samo ono uvođenje mobitela/interneta kao bitan segment za naraciju i samu igru je bilo prilično inteligentno Rockstarovo rješenje. Pričamo o 2008. godini. I ono letenje kroz prednje staklo automobila , općenito taj Euphoria Physics Engine je po meni bio prilično napredan.
Ali igra je definitivno briljrala u tom svom tonu, čak i neuobičajenom za jedan Grand Theft Auto. Ta "balkanska" brija je nama dosta bliža nego nekom prosječnom GTA igraču, ali to nikako ne umanjuje sivilo ove igre. U tom slučaju je GTA IV ispao prava satira i kritika društvu samo zato jer na nju nismo bili spremni. Po meni je GTA IV zadnji (neka se ne naljute fanovi petice, znam da ih ima) GTA prije nego što su počeli parodirati sami sebe.
I bilo je humora itekako, i to ne onog zahodskog, pomalo i tipičnog za serijal, već je i jebeni Ricky Gervais imao svoj vlastiti show u igri.
I valjda se svi slažu da je u igri najimpresivnija ta heist misija (Three Leaf Clover), iako je, kao što si i sam rekao - preslika Heata. Ali to je oduvijek bila Rockstarova politika, tako jednostavno posluju sa ovim serijalom. Uvijek je brdo tih referenci, parodija, i uzora kojih se ni oni u konačnici nikako ne srame. A i ne trebaju. Sjeti se i cijelog onog Jimmy Pegorino arca koji je totalni Sopranos đir.
Ne znam. I ekspanzije su bile odlične, mislim, mogao bih o ovoj igri pisati danima. Zapravo je njezin najveći problem što jednostavno nije bila značajna kao GTA III ili San Andreas. Desetke su se mahnito dijelile šakom i kapom, a odmakom vremena se lako moglo zaključiti - nezasluženo.
Ali ništa od toga nije bilo bitno onog trenutka kad smo se vozali Liberty Cityem te 2008.-e u tri sata ujutro, a na radiju je svirao Jazz.