Vampir: Maskerada - Krvne Žile™
Vampiri su mi godinama punili beklog sa hajpom. Troikina (Obsidianova) perjanica, doslovce svaka osoba se kune da je VTMB vrh vrhova, čak i sa svim bugovima i nedovršenim sadržajem u vanilla izdanju. Odigrao sam jučer do kraja prvi put sa fan patchevima i izbačenim sadržajem i blago sam, neću reć podijeljen, ali ono pomalo začuđen. Ne toliko oko same igre, tj. mehanika, već koliko imam osjećaj da puno toga nedostaje.
Najgori dio je sigurno borba koja je klimava, nespretna, dosadna i lagana. Moguće je umrijeti kad propadneš u zid ili ti NPC zapne za vrata pa ne radi AoE napad koji imaš, ali inače je prelako i postane naporno umjesto izazovno. Igrao sam kao Tremere vampir, a oni su pandan magičarima u drugim igrama i fino možeš sisati krv s daljine, natjerati ljude da spavaju ili da se ubiju, tjerati sve živo oko sebe da rigaju krv pa čak i uzavriti im krv u žilama da eksplodiraju. Zvuči kul i izgleda kul ali u osnovi svaki taj spell je 1-hit KO i ništa posebno ne trebaš raditi. Nitko ionako ne spominje VTMB radi borbe.
A sad, priča... Mislim, dobra je, i ima jako lijepih dijelova, ali mi se sve ne spaja u jednu cjelinu. Stvarno se vidi da je bazirano na P&P predlošku jer ima puno manjih pričica u sidekvestovima koje su sve super i zanimljive (likovi su fantastični) ali zajedno nemaju neku veću poruku. Stalno mi napamet pada Deus Ex (koji je tu negdi po godištu) i VTMB je kao puno manji i stisnutiji Deus Ex sa jasnim granicama između misija i likova. U Deus Exu je sve povezano, u VTMB imaš razne uvide u Masquerade svijet i likove. Kraj jednostavno dođe i bezveze je. Bolno je očito da je nedostajalo vremena, budžeta, ali ne i volje. Ton je malo smiješan, malo ozbiljan i ovisno kako ideš ponekad može biti malo...dezorijentirajuće. Jedan čas koketaš sa striptizetom a drugi pričaš o nihilizmu i evoluciji čovjeka sa mudracem. Nije loše, ali ima taj neki specifičan edgy osjećaj koji nije za svakog.
S druge strane, razvoj lika je ludilo riješen - hrpa vampirskih klanova, svaki sa svojim karakteristikama, detaljne statistike za lika, modifikatori (ja sam imao "Eerie Presence" ilitiga ledio bi krv u žilama samo svojom pojavom, ali zato te nijedna cura ne voli - baš kao u pravom životu!), relikvije koje su pasivni bonusi, statsi koji se mogu dignuti i u dijalogu i opažanju svijeta oko sebe, ma ludilo. Svaka misija tj. level ima više načina za riješavanje problema, nikad ne možeš skroz zapeti, a određene odluke imaju posljedice i duže nego što se čini. Igra nije toliko dugo čak i sa izbačenim sadržajem, a klanovi su poprilično različiti tako da je replay value na mjestu.
Uz sve to, opet imam nekako "meh" osjećaj. Zabavno je bilo, ugodno je bilo, ali nešto mi tu fali. Baš mi je žaj šta Troika nije imala sreće. Potencijal je tu, a nitko drugi se nije usudio ovakvo nešto napraviti. Igra ispred svog vremena.