The Legend of Heroes: Trails from Zero (PC)
Nakon kratke pauze od serijala i vijesti da bi na službeni prijevod Crossbell igara morao čekat još godinu dana, odlučio sam ipak posegnut za fan prijevodom i provest još stotinjak sati u Zemuriji.
Zero je direktni nastavak na zadnji dio Sky trilogije te iako se odvija u novoj regiji sa novim igrivim likovima i dalje nastavlja radnje započete u prošlim igrama dok istovremeno postavlja temelje za novi zaplet. S obzirom da je toliko vezan za prošle nastavke, Zero nikako ne bi preporičio nekome tko ih nije već odigrao, a isto tako smatram da netko tko je završio cijeli Sky ne treba nikakvu preporuku i samo mora odlučit da li čekat službenu verziju ili odigrat ovu.
Prva stvar koju bih želio pohvalit je fantastičana lokalizacija koju je odradio Geofront. Igra ima par tisuća stranica teksta i nakon 70 sati mogu reć da ni u jednom trenutku nisam imao osjećaj da prijevod nije dobro odrađen ili da nešto zvuči neprirodno. Uopće me ne iznenađuje da je Falcom odlučio otkupit ovu verziju i koristit ju kao temelj za službeno izdanje. Druga stvar koja ističe ovu igru je sam Crossbell. Svaki pojedini npc u igri ima svoj život i kako glavna radnja napredje tako se i svim drugim likovima dešavaju razne stvari u životu. Nekad sitnice, a nekad će se njihov život počet ispreplitat sa životima glavnih likova na razne načine i neki od njih će završit uvučeni u glavne događaje igre. Ovakav dinamični pristup npc-ovima tako stvara iluziju da cijeli grad živi i mijenja se bez obzira na postupke igrača i po meni je najimpresivnija stvar koju su postigli u igri, dok je istovremeno i njena najveća mana. Pričanje sa svakim likom u igri nakon svakog događaja može potrajati svaki put i po 2 sata što drastično narušava ritam igre, a sama igra je dizajnirana da potiče takav pristup sa hrpom skrivenih scena, itema i sidequestova. Od 70 sati koliko mi je trebalo da igru završim, minimalno 40 otpada na taj dio hodanja po cijelom svijetu i pričanja sa svakom osobom i jasno mi je da će takav gameplay odbit jako veliki broj igrača. Osobno mi taj spori ritam nije previše smetao, prvenstveno jer me je svijet ovog serijala zanimljiv i uživam u otkrivanju novih detalja.
Glavna radnja je na sličan način spora i razvučena. Isto kao i kod Sky-a i ovdje prva igra služi kao uvod i upoznavanje sa svijetom te se stvari počnu zahuktavat tek krajem trećeg chaptera. Problem je da prva 3 chaptera Zeroa traju više nego cijeli prvi Sky. Posvetit prvih 40 sati igre worlbuildingu je ipak malo pretjerano pogotovo kad sa svim tim uloženim vremenom nisu uspjeli likove bolje okarakterizirat od prethodnika. Ne želim ovime nikako reć da su likovi loši, baš suprotno, simpatični su i njihove interakcije je zabavno gledat kroz cijelu igru, ali fali im dubine koju je postava Sky-a imala.
Glazba je već standardno dobra, a kako sam imao instalirane fileove vita verzije, dobio sam i voiceacting koji je jako dobro odrađen. Najdraži su mi glasovi za Sergeia i Tio, ali mislim da su i svi ostali dobro pogođeni i tu nemam zamjerki. Grafički igra izgleda malo bolje od prethodnika sa ljepšim spriteovima i više efekata u borbi te ponekom promjenom kuta kamere pri istraživanju. Ništa impresivno, ipak to nije jača starana serijala, ali vidi se mali pomak.
Gameplay je dio koji je najviše unaprijeđen. Cijeli quartz sustav je rebalansiran i time/water više nisu daleko bolji od ostatka elemenata. Statusi su malo više ujednačeni i dodani su combination napadi i all out attack sličan kao kod persona igara. Protivnici koji su puno slabiji umiru bez borbe i konačno turbo tipka funkcionira. Meniji su pregledniji i igra je općenito puno ugodnija za igranje. Razina težine je niska, tako da noviteti nisu stvarno ni potrebni, ali nisam ni očekivao veće izazove u uvodnoj igri, vjerujem da će Azure biti teži i bolje iskoristit novitete.
Ukratko, Zero je solidan jrpg i uživao sam igrajući ga. Možda ne jednako kao u Sky trilogiji, ali dovoljno da odmah počnem Azure.
7,5/10