TITANXIS sa sela su odmalena na polju ili imaju blago i rade i poznaju i poštuju zemlju od koje žive i cijelo gospodarstvo koje uz to ide. Gradski čovjek je baš za kurac po defaultu kad moram onda i sebe ubrojit jer sam gradsko djete.
Nije stvar u polju ili blagu. Stvar je da barem kod mene gdje ja živim, a tako vjerujem i u većini malih mjesta, svi pomažu svima kako znaju. Svi znamo tko živi u kojoj kući i koje je dijete čije. Više provodimo vremena zajedno, i ako nekome treba bilo što, međusobno si pomažemo. Bilo kosit, bilo postavljat struju, bilo nosit drva, branit susjedove kokoše od lasica, vratit veš koji je odnesla bura, popravit susjedi laptop ili mobitel, auto itd. Bukvalno nitko ne zaključava vrata i svi možemo bilo kome uć u kuću bez da bude čudno. Prije koji tjedan zove susjeda u 10 navečer da joj je muž pao u kadi i jedno 6 ljudi je došlo čovjeka dignut s poda i odvest ga na hitnu.
Znam puno ljudi koji cijeli život žive u stanovima pa neznaju tko im je prvi susjed 20 godina, ili bježe po hodnicima da nemoraju niti pozdravljat ikoga kada čuju korake. Ljudi u gradu su izolirani po defaultu i čudno je da itko zna tko živi u kojem stanu u zgradi u kojoj jesu. Ljudi su više za sebe i tako i gledaju više samo sebe.
Edit: primjer evo, padne stablo u gradu na tri auta ispred tvoje zgrade, i što ćeš sad ti? Neznaš ni čiji su auti, a bome ni stablo nisi posadio, zašto bi baš TI morao pomagat? Ko su ti ljudi? Još će ti netko prigovorit da se motaš oko njegovog razbijenog auta, da kradeš djelove ili nešto.
Na selu padne stablo na tri auta, zove se Josip jer ima dvije motorke, Silvio ima dobar auto i lance za vuć aute na popravak, Ivana nosi vreće za skupit sitno što je popadalo na cestu da auti koji prolaze ne izbuše gume i taman će bit za roštilj za vikend, Josipovi sinovi moraju krcat drva u Frankov kamion jer to je taman metar i pol drva za zimu, a Franko je otišao po gajbu pive.
