https://youtu.be/1OgzvOL-0cI
2
:(
Poprilično interesantan video. U zadnjih godinu dana sam shvatio da je dobar
time managment vrlo važan aspekt prilikom bilo kojeg hobija. Fakultet zahtjevan u svim segmentima znao me na dulje vrijeme odvojiti od videoigara, filmova, serija... Naravno, bilo bi tu sat vremena igranja svakih nekoliko dana ili pak jedna epizoda neke serije tjedno, no osjetio sam kako je biti pod pritiskom obaveza. Ipak, nekako mi je u samom videu upalo nekoliko sitnica u oči. Pa da krenem.
Shvaćam gledište u kojem osoba želi udubiti se u samu radnju, doslovno živjeti svijet koji igra, smatram to sasvim valjanim argumentom za neigranje ukoliko je osoba u stisci s vremenom. Međutim, kasnije je nabrojao Zeldu i MGSV kao primjere koji imaju dobar pristup prema igraču koji ne igra stalno. Naime, MGSV je po meni igra na čije se kontrole treba naviknuti, što znači da ukoliko se neko vrijeme ne igra, trebat će doza navike kako bi se igrač vratio u štos. Zelda je pak otvorena igra koja traje preko 120h ako se želi iskusiti na pravi način. Za kontrole i samo vraćanje igri nakon nekog vremena ne mogu pričati jer nisam igrao igru, no gledajući videe vidim da je riječ staroškolskom pristupu što znači da, opet, trebat će vremena za ponovnu prilagodbu.
Zbog toga smatram da mu argument oko neigranja Witchera u početku stoji, no nakon daljnje argumentacije jednostavno ne mogu progutati takvu racionalizaciju.
Spomenute su i epizodne igre što smatram zapravo podosta štetnim za industriju, pogotovo u izvedbi kakvu Sid spominje u videu. Naime, ukoliko bi epizode izlazile iz tjedna u tjedan, to bi značilo da se igra doslovno prodaje rascjepkana. Epizoda Telltaleove igre ne nastaje u tjedan dana, ona ima dugačak period čekanja jer u to vrijeme dovršavaju izvedbu, poliraju napravljenu igru, testiraju za
bugove i probleme koji bi mogli škoditi igračem iskustvu. Stoga bi se u takvom stilu periodičnog izlazaka novih epizoda doslovno prodavala već gotova igra, ali u epizodama što je za mene nezamislivo. Treba uzeti u obzir cijenu igre naspram cijene jednog filma. Trajanje epizode može biti isto kao i kod nekog duljeg filma, no razlika u cijeni itkekao može biti prisutna. Što se Witchera tiče, čak sam mišljenja da Witcher 3 i jest epizodna igra. Postoji radnja koja motivira igrača i tjera ga dalje kako bi doživio Geraltovu priču, no
sidequestovi su gotovo odvojene epizode na putu do kraja. Anegdote iz Geraltovog lovljenja čudovišta ili pak dogodovštine iz mračnog podzemlja Novigrada koje će možda imati, no nekad neće imati utjecaja na glavnu radnju. Uz svoj poprilično jednostavan sistem borbe, stvarno nije riječ o igri na koju se dugo treba navikavati.
Na kraju, spomenuo bih da u potpunosti razumijem da neki nemaju vremena za igre. Ja znam da kako će godine odmicati da ću isto tako imati sve manje vremena. Sudeći po struci kojom se želim baviti, gledanja u ekran će mi biti i previše da bih nakon posla pokrenuo neku igru. No isto se orijentiram po svome uvjerenju da nije cilj progutati što više igara. U slučaju pretjerane zaposlenosti, to bi bile manje igre, neke dobre, neke loše, neke odlične. Meni je osobno to loš pogled. Ono što bismo trebali je gledati koje su igre/filmovi/serije/knjige vrijedne našeg vremena i onda kada se odlučimo za to, posvetimo im pola sata - sat vremena dnevno i polako uživamo u vlastitom odabiru. Odlično je doživjeti puno radnji, tako gradimo kritičko mišljenje, no kako vremena ima sve manje, tako to kritičko mišljenje moramo i prilagođavati sceni i sami odlučivati što je stvarno vrijedno igranja pa makar trajalo 3 mjeseca za prelazak.
Eto, malo da se raspišem jer sam jučer u miru odgledao video. :)
