U moru rasprava o jednoj modernoj igri i animcijama, grafici, te facama iz iste igre, jedna mala i simpatična igra jučer je proslavila svoju dvadesetu godišnjicu...
Kad sam prvi put zaigrao Castlevania: Symphony of the Night igra je bila već nekoliko godina "vani", a ja sam bio klinac koji je istraživao igre strastvenije nego ikad. Stavljao sam i vadio svoje piratske CD-ove u svoj Playstation sve dok nisam naišao na jedan koji mi je zasigurno promijenio način na koji igram igre, a sami CD se u kratkom roku pretvorio u jedan od mojih najdražih ikad.
Od svih maestralnih stvari kojima ovaj svevremenski klasik obiluje, na prvu me najviše oduševila ozbiljnost same igre. Nevjerojatna dubina i svestranost gameplaya, te jedna od najboljih atmosfera u igrama. Kunem se da ova igra svojom atmosferom može konkurirati bilo kojoj današnjoj po pitanju atmosfere, a i puno drugih stvari. Brdo tajni i sitnica koje su se otkrivale godinama kasnije, savršene boss borbe, soundtrack uz kojeg sam se istovremeno plašio i osjećao hrabrim. Symphony of the Night je prva teška igra na koju sam se zakačio. Nakon toga ništa nije bilo isto. S obzirom na broj godina koji sam imao kad su mi se prvi put odvrtili creditsi, a kao prvo ime casta je bio kultni Robert Beograd kao glas Alucarda, SotN je ujedno i jedan od mojih najvećih gaming ponosa. Mada sam uvjeren da je na prvom prolazu death count bio barem četiri znamenke. Par godina nisam igrao ovo čudo, i baš sam jučer malo zavrtio verziju za PS3 i voice acting mi je u današnjem pogledu očajan, čak i veći dio teksta je prilično cringe, ni neki elementi koji su mi u dječačkoj fazi bili čisti horror sad mi jednostavno ne mogu biti strašni, i igra mi u današnjoj dobi dobiva svoju sasvim novu dimenziju. Ali zato recimo onda nisam shvaćao tragičnost priče, sada je shvaćam. Alucard je prilično tragičan lik, meni jedan od najdražih likova u igrama, a sa nekim njegovim elementima priče sam se povezao na osobnoj razini.
2D remek-djelo u mnogočemu i dan danas nenadmašeno i jedna od najbitnijih igara u mom životu. Možda nikad ne bi bio ista osoba, da je tog sudbonosnog dana piratski CD ove igre bio izbačen odmah nakon igrinog uvoda; ali tako nešto jednostavno nije bilo moguće. SotN-e najdraži, nikad te neću zaboraviti...
https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=dh1qqLbuBww
You like Castlevania, don't you?
